Erneut vertagt

Već sam prestao i brojati: uskoro će biti već tri godine kako skupina zemalja zone eura pokušava pomoći Grčkoj da se konačno osovi na vlastite noge. Od tada se redaju "tjedni odluke" jedan za drugim, ali uz samo jednu iznimku, na kraju se nikad ne donese doista važna odluka. Ta iznimka je bila odluka o rezanju duga koja je smanjila dug Atene za oko 100 milijardi eura. Nakon toga se opet kockalo, ukazivalo na sljedeći summit Europske unije, na izvješće "Trojke" koje još nedostaje ili drugim riječima: na dan svetog Nigdarjeva.

I ovaj put se dogodila ista priča. Ministri financija skupine eura su uvijek iznova ukazivali na važnost sastanka proteklog utorka (20.11.). I njemački ministar financija Schäuble je još početkom tjedna objašnjavao kako se radi "punom parom" na problemu i kako se do toga dana mora pronaći rješenje za Grčku.

Utorak je došao i prošao, a sad se opet čuje: nije pronađeno rješenje, stanje je ipak veoma složeno. Odluka će se donijeti sljedećeg tjedna. Dakle opet novi "tjedan odluke"? Teško. Natezanje će se nastaviti.

Tko ima oči, taj mora vidjeti

Europa je odlučila zadržati Grčku u zoni eura, makar svatko iz golih gospodarskih činjenica može shvatiti kako je ta zemlja vreća bez dna i možda čak i bez sposobnosti da krene novim putem. Da, Grci su udovoljili želji i prihvatili novi paket štednje koji se mjeri milijardama i prihvatili nove, žestoke rezove za mnoge stanovnike Egejskog poluotoka. Ali tamošnje gospodarstvo - baš zbog tih mjera štednje, nikako ne uspijeva osoviti se na vlastite noge. Gospodarski potencijal neprestance opada, dok istom brzinom raste i planina dugova Grčke.

I sad, nakon skoro tri godine uzaludne pomoći s jamstvima, kreditima i natezanjima s novcem i kamatama može se vidjeti: san kako spasiti Grčku je - propao. Konačno bi bilo vrijeme da političari Europe svojim biračima kažu: Sorry, pokušali smo, ali ako doista želimo pomoći Grčkoj, to će nas koštati. Koliko milijardi za koju varijantu; za novi oprost dugova ili za isključivanje iz zone eura, to ne može nitko točno reći u eurima i centima. Ne može reći niti kakve će biti posljedice takve odluke za ostatak Europe i za čitavo svjetsko gospodarstvo.

Zapravo je dobro da se Međunarodni monetarni fond - kao jedan od zajmodavaca, protivi toj praksi i jasno kaže kako više neće sudjelovati u tom izvrdavanju. MMF se drži važnog načela kojeg ne želi kršiti zbog Grčke: kredit za pomoć će dobiti samo onaj tko na koncu može i vratiti taj novac. To moraju konačno vidjeti i političari, osobito oni u Berlinu koji uporno odbijaju svako rješenje.

To je bilo tako i prije prvog oprosta dugova, a i sad laži i taktiziranje odgađa donošenje pravog rješenja. Isto tako je skandal kad se čuje kako se Atena "mora držati na životu" još godinu dana sve dok u Njemačkoj ne prođu parlamentarni izbori. To će na koncu i kancelarka morati skupo platiti. Još zapravo ima priliku svojim građanima reći ono što je već odavno morala: istinu.

Autor: Henrik Boheme

Odgovorni urednik: Svetozar Savić