Kilic: "Moramo reći stop"
1. decembar 2018
Njemačko-turska unija za vjerske poslove (DITIB) pod čijim okriljem u Njemačkoj djeluje više od 900 džemata, odavno je na meti kritika. Ne samo zbog blizine turskom ministarstvu za vjerska pitanja (Diyanet), nego i zbog optužbi da su neki od imama špijunirali osobe za koje se sumnja da su bliski Gülenovom pokretu U Njemačkoj se kritike nisu morale dugo čekati. Sve su glasniji postali zahtjevi da njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka prati rad DITIB-a. Mnogi političari su također kritikovali DITIB jer postoji sumnja da ovo udruženje ima bliske veze sa turskom vladom. Aktivnosti DITIB-a i njegova blizina turskoj vladi su u centar pažnje sada ponovo došli nakon što su rukovodstva DITIB-a u njemačkim saveznim zemljama Donja Saska i Bremen podnijela ostavke. Predsjednik DITIB-a u Donjoj Saskoj Yilmaz Kilic, koji je podnio ostavku, odgovorio je na nekoliko pitanja novinara Deutsche Welle-a.
DW Turski: Ostavku niste ponijeli samo Vi kao predsjedavajući DITIB-a u Donjoj Saskoj i Bremenu. Kompletna rukovodstva su također podnijela ostavku. Kako je došlo do toga?
Yilmaz Kilic: Ostavku su pored cjelokupnog rukovodstva podnijela rukovodstva udruženja žena, mladih i roditelja. Do sada sam nekoliko puta govorio o tome da sam nezadovoljan sa razvojem događaja u DITIB-u. Obraćao sam se našoj Centrali (u Kelnu) Ankari i rekao da naše strukture i posao moraju prilagoditi potrebama ljudi koji ovdje žive. Na posljednjem sastanku našeg glavnog odbora održanom 29. januara 2017. godine je bivši ataše za vjeska pitanja Generalnog konzulata u Hanoveru uradio sve što je u njegovoj moći da spriječi naš ponovni izbor. On je kovao intrige i predložio druge kandidate. Uprkos tome ili baš zbog toga smo ponovo izabrani. Međutim, povjerenje među nama je bilo narušeno. Tako su počele razne klevete. U Tursku su poslane žalbe. Sve to smo napisali u jednom izvještaju koji smo poslali u Ankaru i Centrali u Kelnu. Međutim, nije došlo do rezultata kakvom smo se nadali. Mislili smo: ako nam ne vjeruje Centrala, onda podnosimo ostavke što smo i uradili".
Kakve probleme ste imali sa atašeom za vjerska pitanja u Generalnom konzulatu u Hanoveru?
Kilic: Problem je bio sam ataše. DITIB ranije nije imao organizacijske jedinice u različitim njemačkim saveznim zemljama. Sve je organizovao regionalni ataše. To se promijenilo prije skoro četiri godine. Sada imamo udruženja koja su aktivna u njemačkim saveznim zemljama i u stalnom su kontaktu sa Nijemcima. To ne odgovara našem atašeu. To ne važi samo za Donju Sasku i Hanover. I udruženja u drugim njemačkim saveznim zemljama imaju slične probleme sa svojim atašeima. Mi ne možemo atašeima svakodnevno podnositi izvještaj o našem radu. Također, oni se ne trebaju miješati u posao rukovodstva naših udruženja u drugim njemačkim saveznim zemljama. On kao vjerski autoriteti rado može doći kod nas i učestvovati u našim aktivnostima. Ali ako se on miješa u naše svakodnevne poslove, onda dolazi do poteškoća. Ne smije se miješati u unutrašnje poslove udruženja. U suprotnom se udruženja distanciraju od njega. Naravno da kao vjerski autoritet treba biti zainteresovan za aktivnostima koje pokrajinski odbori DITIB-a poduzimaju sa Nijemcima. Međutim, ako se on miješa, onda nastaju problemi. Naša ataše je to stalno radio i predugo smo ćutali. Međutim, sada moramo reći „stop".
Kako je reagovala Centrala u Kelnu na Vaše prijedloge da se obnove strukture i organizacija, kao i na Vaš sukob sa atašeom?
Kilic: Centrala u Kelnu je veoma birokratska. Stalno je stizao odgovor: „Pogledaćemo. Analiziraćemo i naćemo rješenje. Još uvijek nemamo zvaničnu reakciju Centrale na podnošenje naše ostavke. Pretpostavljam da misle: „zagnjurimo glavu u pijesak i pustimo da sve prođe mimo nas". Ali, ja sam dio ove zajednice. Ja sam predsjednik jedne od najvećih organizacija na savezom nivou. Našoj Centrali se nismo obratili samo sa jednim problemom. Predstavili smo rješenja, ali naše prijedloge niko nije uzeo za ozbiljno. Situacija u Kelnu je počela da šteti našem udruženju i našoj zajednici.
U čemu je problem? Zašto DITIB-ova Centrala ne prihvata želje za reformama? Kakve sve uticaje ima turska vlada?
Kilic: O Ankari ne mogu ništa reći. To je iznad mojih domena. Moj centar je Keln koji se po svemu sudeći ne želi odreći vlasti. Donja Saska nije jedina njemačka savezna zemlja koja je predložila reforme. Nijemci godinama od nas očekuju promjene. Ta očekivanja nisu previše velika. Te promjene su neophodne za nas kao vjersku zajednicu. Međutim, Centrala po tom pitanju nije odlučna. Problem je sljedeći: postoje razlike između ljudi koji na određeno vrijeme dolaze iz Turske i Turaka u Njemačkoj. Samo ljudi koji su ovdje socijalizirani mogu razumjeti ljude koji ovdje žive. Naravno da postoje neki izuzetni ljudi među vjerskim službenicima, imamima, koji nam dolaze. Oni, što se tiče znanja o islamskoj teologiji su veoma dobri. Međutim, njima je Njemačka strana. Ako ne poznaju Njemačku, onda ne mogu ovdje raditi. Ako to oni ipak rade, onda postoji samo stres.
Kritike na račun DITIB-a su sve veće. Njemački političari traže od DITIB-a da prekine veze sa turskom vladom. Vi ste dugo vremena radili za DITIB. Šta mislite o ovoj krizi?
Kilic: Ne mogu vam govoriti o vezama DITIB-a i Turske. Teme je velika. Centrala u Kelnu mora o tome razmišljati. Mislim da naš odnos sa ministrom za vjerska pitanja mora biti intenziviran. Nedostaje nam stručno teološko znanje. To nam je ovdje potrebno. Ne možemo preko noći sami uraditi posao. Dok naše duhovne vođe i imame ne budemo sami obrazovali, potrebni su nam imami iz Turske. Moramo što je prije moguće stupiti u kontakt sa vlastima na pokrajinskom nivou i na njihovim univerzitetima obrazovati imame i to pod našom kontrolom. Oni nakon pet ili deset godina mogu početi raditi kao imami u našim džamijama. DITIB se mora udaljiti od politike. Kao vjerska zajednica svima trebamo biti partner u razgovoru. Postoje muslimani i izvan Turske. DITIB mora doprijeti do svih njih. Nažalost, naša Centrala to nije razumjela.