Kina prodire preko Srbije

Dnevnik Velt piše kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić „usred jedne diskusije o budućnosti Balkana skočio sa stolice i na tepihu svoje privatne sobe za posjetioce razmotao ogromnu kartu. Sad ću da Vam pokažem šta je moja prava strast, rekao je, klečeći pored raznobojne karte Srbije, u koju su uzduž i poprijeko ucrtani planirani auto-putevi i željezničke trase. Putevi i privreda, rekao je Vučić."

„Putevi i privreda? Srbija se nalazi usred transformacije koja će, kako je obećao Vučić, okončati njenu izolaciju i otvoriti joj vrate Evropske unije. Pri tome se srpski predsjednik ne oslanja samo na Evropu, već i na jednog starog saveznika na Istoku – Kinu. Sa nešto više od sedam miliona stanovnika, Srbija je jedna od najsiromašnijih evropskih zemalja, pa izgleda kao čudan partner za namjere Kine da dobije veću ulogu na kontinentu. No, stare veze između dvije zemlje su doprinijele da Beograd dospije u centar kineskog prodora u Evropu. Za Srbiju i njene susjede, prednosti su očigledne – to su neophodne investicije u infrastrukturu uz samo malo prepoznatljivih uslova."

„Motivi Kine su manje vidljivi. Ali, jasno je da se Peking fokusirao na jugoistočno krilo. On pojačava svoj uticaj u zemljama koje će jednog dana vjerovatno biti punopravne članice EU. Proteklih godina, Kina je Srbiji zajmila novac za različite projekte. Na primjer, 170 miliona evra za most preko Dunava kod Beograda, i 700 miliona za jednu elektranu. Jedna kineska firma je kupila jedinu srpsku željezaru i obećala da će revitalizovati to preduzeće bez ukidanja radnih mjesta."

„Ono što kineske finansije čini tako atraktivnim, jesu uslovi ugovora – za razliku od međunarodnih banaka za razvoj kao što je Svjetska banka, Kina je često spremna da ulaže i u projekte čija je ekonomska rentabilnost upitna – i to uz manje kamatne stope od onih koje su uobičajene na tržištu. Pošto zemlje koje nisu članice EU nemaju pristup njenim strukturnim fondovima, Kina je de facto jedina alternativa za zemlje poput Srbije. Beograd plaća kamate između 2 i 2,5 odsto na svoje kineske kredite, koji se u pravilu podižu na 20 do 30 godina."

„Dugoročni cilj Kine je vjerovatno da uspostavi sopstvenu lokaciju za industrijsku proizvodnju koja ne bi opsluživala samo evropska tržišta, već i nova tržišta koja se protežu duž istočnog Sredozemlja, preko Srednjeg Istoka pa do Indije", piše ugledni list.

„Gotovo dvije decenije poslije rata na Balkanu, veliki dio infrastrukture Srbije još je u lošem stanju. Uz finansijsku podršku EU, Beogradu je uspjelo da modernizuje neke saobraćajnice. Ali ima još mnogo posla. Brza pruga između Beograda i Budimpešte jasno pokazuje prednosti koje region nudi Kini, a i nagradu koju bi to angažovanje jednog dana moglo da donese. Iako su radovi na srpskoj strani već počeli, Brisel je sada počeo da ispituje da li je projekat u skladu sa pravilima EU o dodjeli poslova na javnim konkursima. Za mnoge u regionu implikacije su jasne: s pravom ili ne, postupak Brisela vodi u otezanje i više birokratije. A za to vrijeme – na djelu je Peking", piše između ostalog u članku Velta koji se završava riječima jednog predstavnika Njemačkog društva za spoljnu politiku koji kaže da „EU i Njemačka moraju da nađu strateški odgovor" na kineski proboj u Evropu.

Ratna decenija, siromaštvo, patrijarhat…

„Srbiju potresa niz ubistava žena – počinioci su najčešće njihovi supruzi", piše dnevnik Štutgarter cajtung. „Kriminalističke statistike pokazuju da u Srbiji ima prosječno 130 do 140 ubistava godišnje. Svaka treća ili četvrta žrtva je žena – žene najčešće ubijaju njihovi bivši supruzi, bivši partneri, ljubavnici, sinovi ili očevi. Tek prije mjesec dana parlament je donio zakon o sprečavanju nasilja u porodici. No, za sada je to samo plemenita namjera bez ikakvih rezultata: posljednji slučajevi ubistava žena su demonstrirali neophodnost da se žene i djeca bolje zaštite od porodičnih nasilnika."

„Zgražavanje je sredinom jula izazvalo ubistvo 38-godišnje Beograđanke Maje D, koja je svog bivšeg supruga Marka N. još 2013. prijavljivala policiji zbog nasilja. A on je 2015. uspio da izdejstvuje pravo da jednom nedjeljno posjećuje njihovog zajedničkog sina Mihajla. Ranija višestruka upozorenja majke nisu uslišena – sa fatalnim posljedicama. Prilikom preuzimanja djeteta, 43-godišnjak je zadavio najprije četvorogodišnjeg sina, da bi potom izbo nožem svoju bivšu suprugu i djelimično teško ranio troje socijalnih radnika koji su priskočili u pomoć."

U listu je pomenuto i ubistvo na Novom Beogradu gdje je „pred očima troje zajedničke djece, jedan 48-godišnjak kamenom ubio svoju bivšu suprugu. Fatalno se završio i povratak 44-godišnje Dragane J. iz Austrije u Banatski Karlovac. Ljubomorni suprug je htio da spriječi njen ponovni odlazak u gastarbajterski egzil, pa je ubio nožem – a potom ubio i sebe."

„Redovni nasilni ekscesi te vrste ne mogu da se objasne samo patrijarhalnim strukturama. Ratna decenija devedesetih godina i beskonačan period transformacije su gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije donijeli ne samo brdo ilegalnog oružja i traumatizovane ratne veterane, već i siromaštvo, emigraciju i potpuno poremećene socijalne strukture. Žene koje su zavisne od svojih supruga-batinaša osjećaju da ih slaba država nedovoljno štiti. Uz sve to, susjedi, ali i predstavnici zakona se nerado miješaju u porodične svađe..."

priredio Saša Bojić