Kipar – život u nadi

Turska vojska maršira ka spomeniku Kemalu Ataturku, kako bi tamo položila vijenac. Ne događa se to u Turskoj, nego na sjeveru sredozemnog otoka Kipar. Još 1960. godine otok je bio istovremeno i suverena država, da bi 1974. bio podijeljen na sjeverni, turski i južni, grčki Kipar. Južni dio se smatra „reprezentatom“ Republike Kipar i kao takav je, uostalom, i primljen u EU. Sjeverni dio je 1983. godine proglasio „nezavisnu tursku Republiku Sjeverni Kipar“ koju, međutim, u svijetu niko nije priznao. Niko osim Turske, koja, na sjeveru Kipra ima kontrolu nad 50 000 vojnika.

Grci većina - Turci agresivniji

U očima kiparskih Grka radi se o „opsadi“, dok turski dio na otoku Kipru smatra da je to jedina garancija da turska manjina neće biti potisnuta od strane grčke većine. Prilikom proglašenja kiparske nezavisnosti Turci su činili 18 posto stanovništva otoka, dok većinu čine Grci. Susjedna Turska je stotinama godina imala vlast na otoku i tamošnji Turci misle da je Kipar „dio jedne turske cjeline“. Kad su, potom, Britanci preuzeli moć, i jedni i drugi, povinovali su se njihovoj vlasti.

Tek je sa nezavisnošću otoka, došlo do nesporazuma između dva naroda, što je imalo i političke posljedice. Došlo je i do prvih sukoba između Grka i Turaka uz poklik „Enozis“, što na grčkom jeziku znači priključenje Grčkoj. Ustav je dao pravo „veta“ Turcima, ali je ono ignorisano. Rauf Denktaš dugogodišnji čelnik kiparskih Turaka i kasniji predsjednik sjevernog Kipra smatra, da u tome i leži razlog podjele: „Kakav je to samo jadni scenario: 39 godina jedna strana, strana kiparskih Grka, koju nisu birali Turci sa Kipra, ignoriše ustav i nas stavlja u položaj manjine, zloupotrebljavajući naša prava. A svijet je to, sve, prihvatio“ – znao je reći tvrdokorni lider kiparskih Turaka Denktaš. Kada su 1974. godine iskreni poštovaoci “Enosis“-a srušile predsjednika Makariosa, Turci su se ponadali da je uz garanciju Velike Britanije i Grčke, došlo vrijeme za nezavisni ujedinjeni Kipar.

U dva naleta, turska vojska je zauzela sjeverni dio otoka Kipra i protjerala Grke. Turci sa juga Kipra, istovermeno, su se preselili na sjever otoka. Ankara je, potom, zatražila priznavanje nove državne organizacije na Kipru, zasnovane na „realnom stanju na terenu“, a to je da Kipar bude konfederacija dva neovisna dijela. Kako bi provela ovu ideju, godinu dana kasnije, turska strana je proglasila fededraciju „koja teži ujedinjenju u državu federalnog ustrojenja – Kipar“. Ali, Grci, kao i spoljni svijet, odbijaju ovu konfederativnu zamisao. Propalo je i nekoliko pokušaja, potom, da se uspostave novi odnosi.

Niko osim Turske ne priznaje novu državu

Ankara je, u takvoj situaciji otišla korak dalje – 1983. godine proglasila je „tursku republiku Kipar“ sa vlastitim predsjednikom, premijerom, svojom zastavom i himnom.

Sve je to sjeveru donijelo malo koristi, pošto, svijet nije bio spreman prihvatiti nezavisnost „turske republike Kipar“. Čak i onda, kada je 2004. generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Annan pokrenuo inicijativu za stvaranje labave konfederacije, po švicarskom modelu.

Na referendumu iste godine, Turci su je prihvatili, ali su ideju Anana, Grci odbili. Evropska unija je bila spremna dati „zeleno svijetlo“ za pomoć „sjeveru“, misleći da će ponudom kiparskim Grcima za prijem u EU, istovremeno, olakšati rješenje kiparskog konflikta. No, očekivanja su iznevjerena.

EU je, ipak, primila Kipar u svoje članstvo, nadajući se da to vodi rješenju problema. Do danas je.također, ta nada uzaludna.

Denktaša naslijedio fleksibilniji Talat

Rauf Denktaš je, ipak, mjesto ustupio fleksibilnijem Ali Talatu. Do promjene je došlo i na čelu kiparskih Grka. Umjesto predsjednika Tasosa Papandopulosa, koji nije bio spreman na bilo kakve ustupke, početkom godine ga je zamjenio komunista Dimitris Kristofijas koji ostavlja utisak da želi približavanja odnosa sa Talatom. Obojica su, na ljeto, zakazala pregovore za rješenje konflikta. Premda pripreme teku sporo nakon mnogo godina,ipak, se pokazuje izvjesna nada.

Prilikom prvog susreta dva lidera na Kipru Talat je rekao: „Mi smo za regulisanje statusa otoka i zvanična Ankara nas podržava. Siguran sam da će nam poći za rukom da postignemo jednakost mišljenja“, riječi su Talata.

Oba političara ne žure i znatnijeg iskoraka nije bilo. Osim sitnih ustupaka u svakodnevnom životu. Kao u Nikoziji, jedinoj podijeljenoj prijestolnici u svijetu. Uklonjene su, recimo, barikade na prelasku iz grčkog u turski dio grada. Podvajanje je i dalje duboko prisutno, kao što se i ne nazire okončanje „turske republike Sjeverni Kipar“.