1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Kipar je za Ankaru sigurnosno pitanje"

Panagiotis Kouparanis
23. juli 2019

Zbog spora oko turskih bušotina gasa na obalama Kipra, EU je uvela sankcije protiv Ankare. No, to ne igra neku ulogu u Turskoj. Zašto, pojašnjava njemački ekspert iz Fondacije za nauku i politiku, Günter Seufert.

https://p.dw.com/p/3MXzw
Zypern EU berät über Sanktionen gegen die Türkei
Foto: picture-alliance/AP Photo/Turkish Defence Ministry

Deutsche Welle: Gospodine Seufert, objasnite nam zbog čega turska eksploatacija gasa iz bušotina ispred obala Kipra nije u skladu sa međunarodnim pravom?

Günter Seufert: Od 1994. je na snazi Sporazum UN-a o pravima na moru (UNCLOS), koji ima status etabliranog zakona. Turska međutim, za razliku drugih zemalja istočnog Sredozemlja, nije pristupila ovom sporazumu. U međuvremenu Grčka, Kipar, Izrael, Egipat i dijelom Liban imaju zaključene ugovore na bazi UNCLOS-a. Riječ je o bilateralnim sporazumima, o međusobnom razgraničenju njihovih ekskluzivnih ekonomskih zona.

Pošto Turska nije pristupila toj konvenciji o pravima na otvorenom moru, ona dovodi u pitanje bilateralne sporazume zemalja koje graniče s njom. Time Ankara minira dogovor kojim se reguliše podjela teritorijalnih voda u istočnom dijelu Sredozemlja. Time je Turska izazvala antiturski front i izolaciju u regionu. Sada vojnim prijetnjama i akcijama koje su u suprotnosti sa međunarodnim pravom pokušava da prekine izolaciju.

Karte von Zypern
Karta KipraFoto: AP

Da li turska vlada, s obzirom na eksploataciju gasa u vodama Kipra, želi protiv sebe okrenuti sve zemlje istočnog Sredozemlja?

Mislim da je u pitanju pogrešna procjena. Pozicija Turske je zapravo nepromijenjena. Tamo smatraju da Republika Kipar svoja nalazišta gasa mora da dijeli sa kiparskim Turcima. Prema mišljenju Ankare, turski Kiprani moraju biti uključeni u planiranje eksploatacije gasa, izgradnju postrojenja za pretvaranje gasa u tečni gas, ali i u kasniju prodaju gasa. Ovaj stav Ankare nije ništa novo. Ono što je novo je da Turska u istočnom dijelu Sredozemlja nema više saveznike, koji bi joj politički mogli pomoći da napravi korak dalje u provedbi svojih ciljeva. Stoga se ona stalno vraća militantnoj retorici i prijeti da će upotrijebiti vojsku kako bi sprovela ono za što misli da ima pravo. 

Eksploatacijom gasa na obalama Kipra, Turska se zamjerila ne samo zemljama susjedima već i Evropskoj uniji. EU je priskočila u pomoć svojoj članici Kupru i odlučila da podigne sankcije Turskoj. Da li Turska pristaje na to da zauvijek izgubi perspektivu ulaska u EU? 

Očito je da sadašnjoj turskpoj vladi evropska perspektiva nije dovoljno važna. Šta Turska o tome misli može se prosuditi iz onoga što je prije nekoliko dana izjavio Erdogan. Uprkos činjenice da je Turska sa EU napravila ekonomske sporazume a sa SAD-om ušla u vojne saveze, turski predsejdnik smatra da prijetnja Turskoj dolazi uglavnom od zemalja Zapada.   Za sadašnju tursku vladu su SAD primarni sigurnosno-politički izazov. To znači da se Turska danas osjeća više ugrožena od strane SAD nego Rusije. To objašnjava zašto te sankcije EU i time izazvano veće političko distanciranje od Brisela za tursku vladu nije od veće važnosti.

Zerschossener Kleinbus vor St. Paul Church in Famagusta
Autobus izrešetan u Famagusti u martu 1974. godineFoto: AP

Kako predsjednik Republike Kipar Nikos Anastasiadis, tako i vođa kiparskih Turaka Mustafa Akıncı izražavaju spremnost da nastave sa pregovorima o ujedinjenju ostrva. Istovremeno Ankara najavljuje da u sjevernokiparskom gradu Famagusti, koji se nalazi na liniji razdvajanja i koji je izgubio sjaj nekadašnjeg omiljenog turističkog centra, namjerava da napravi bazu za mornaricu. Do sada se razgovaralo o tome da se ovaj grad, nakon ujedinjenja, prepusti kiparskim Grcima. Kako sada shvatiti ovu najavuo izgradnje baze za mornaricu?

Pretvaranje Famaguste u tursku vojnu bazu je dio militarizacije turske spoljne politike u istočnom Sredozemlju. Ankara danas ponovo govori o tome da je prisustvo turskih vojnih snaga na Kipru preduslov za sigurnost Turske. To je u skladu sa službenom turskom pozicijom od dolaska Erdoganove AKP na vlast 2002. godine, što znači da se pitanje Kipra posmatra kao sigurnosni aspekt u interesu Turske.

Gaza Israel Palästina Aktivisten Fischer
9 jevrejskih aktivista na putu iz Famaguste u dio ostrva koji je okupirala TurskaFoto: AP

Drugi je zapravo razlog zbog kojeg dvojica kiparskih vođa ponovo govore o pregovorima za ujedinjenje. Obojica pokušavaju da dobiju odnosno sačuvaju međunarodni legitimitet. A to je moguće samo ako se, u najmanju ruku, prave da su zainteresovani za rješenje kiparskog pitanja. Ja međutim sumnjam u to da je ijedna strana zainteresovana za ujedinjenje. Kiparski Grci su 2004. propustili svoju šansu, kada su odbili plan tadašnjeg generalnog sekretara UN-a Kofija Annana. A Kiparski Turci su u godinama nakon toga odbijali da uđu u ovaj ili onaj kompromis.

Günter Seufert od 2010. radi za Fondaciju za nauku i politiku u Berlinu i zadužen je za Tursku i Kipar. Nekoliko godina je živio u obje ove zemlje i predavao na njihovim fakultetima. U svojim knjigama i brojnim publikacijama stalno se osvrće na dešavanja u Turskoj i na Kipru. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android