Klesači kamena

„Volim kamen i sve od kamena“ – ponosno pokazuje Safet Krličević stubove, ograde i zidove koji su urađeni u majstorskom maniru. Danas je teško pronaći majstora koji ovo zna i hoće raditi ovako kvalitetno“

Ejub Muminović (50) je klesač kamena, živi u selu Lepenica, u tešanjskoj općini. Sa sinovima zimu provodi na hrvatskim otocima, a u turističkoj sezoni, vraća se u Bosnu i Hercegovinu gdje ga čekaju rezervisani poslovi.

„Kamen sam počeo klesati sa djedom, kod nas se ovaj posao nasljeđuje“, - govori neprestano obrađujući kameni blok. – „ Zidali smo kuće, zgrade, džamijske munare, crkve, male mostove, ali je djed bio glavni, vođa. Kasnije nas je jednog po jednog uključivao u ovaj posao.“

Rijetko zanimanje

Klesači kamena su rijetko zanimanje, posao je težak i nezahvalan. Treba razmišljati glavom ali zapeti i snagom. Ejub je obučio tri sina koji sada zajedno s njim klešu i ugrađuju kamen.

Najstariji Admir (28) kaže da mladi nisu zainteresovani za ovaj posao. „Nije jednostavno, ima prašine, znoja, udarimo se po prstima, ozlijedimo, ali mora se raditi. Imam komšije koji kažu kako je bolji dinar u hladu nego dva u radu“.

Admir (25) priča kako neki znaju komentirati kako posao i nije tako složen ali poziva ih da sami pokušaju i da se uvjere kako treba imati i „umjetničku žicu“ pored volje za posao.

I najmlađi Husejn (14) uči ovaj zanat i već radi pepeljare od kamena.

Danas je vrlo skupo praviti kamene kuće pa se ljudi većinom odlučuju za oblaganje kamenom, što uz izgradnju kamenih ograda i jesu najčešće narudžbe.

Ejub bi vrlo rado primio nekoga ko bi volio baviti se klesarstvom. Kaže da se u Bosni i Hercegovini dnevno može zarađivati 100 KM (50 eura) ali da i pored mogućnosti dobre zarade nema zainteresovanih.

Iako unuk Ibrahim (6) sa čekićem kao igračkom nagovještava da bi mogao nastaviti klesačku tradiciju u porodici, klesači misle da ovaj zanat ipak – izumire.

Autor: Mirsad Čamdžić

Prevod: Belma Fazlagić-Šestić