Knjiga Hansa Blixa

Mada njegova knjiga nosi naslov "Istina i lazi", Hans Blix ne spada medju one koji druge lako nazivaju lazljivcima. Blix je prije svega diplomata, skroman i samouvjeren, korektan sluzbenik koji obavlja svoje duznosti. Istovremeno je on jedan od najboljih svjetskih strucnjaka za pitanja razoruzanja, sa visegodisnjim iskustvom i razvijenim instinktom.

Meni su bili vazni dokazi – kaze Blix i izvjestava bez uzbudjenosti i bez optuzivackog tona o uvredama i pokusajima manipulacije u vruca vremena neposredno prije irackog rata. Nikakava, ma koliko bezobrazna primjedba, barem se tako cini, njega nije mogla zbuniti ili dovesti do bjesnila. Upravo zbog toga je po svoj prilici on bio najpozvaniji i najkvalificiraniji za tezak posao koji je imao. Svoju vlastitu ulogu ovaj svedski diplomata , kojeg je generalni sekretar Kofi Annan 2000-te godine licno pozvao da se angazira, mada je vec bio u penziji, pritom stalno skromno napominje:

"Vrlo je vazno sljedece: mi smo nasu misiju vidjeli mnogo skromnije nego brojni drugi. Mnogi su govorili: rat ili mir, vi odlucujete o tome. Ali ja sam stalno isticao: Ne. Odgovorni su Vijece Sigurnosti UN, vlade, Iracani, Amerikanci i Britanci, a ne mi."....naglasava Blix.

Njemu je uspjelo da u knjizi govori kriticki, bez da nekoga uvrijedi. Nastup americkog predsjednika Geirga Busha prilikom jednog susreta on je oznacio kao mladalacki, a njegova savjetnica za nacionalnu sigurnost, Condolezza Rice je tom prilikom govorila totalno nelogicne stvari o Vijecu sigurnosti. Blix izvjestava o ovim cinjenicama kao o necemu sa cime se on morao baviti, svidjalo mu se to ili ne.

Linija koju je on slijedio bile su inspekcije u Iraku, koje su trebale biti efektivne i korektne koliko je to god bilo moguce. Blix je trazio da mu se za to da dovoljno vremena. On sam je veliki pristalica kontrole razoruzanja:

"Kontrola razoruzanja je politicko sredstvo diplomacije, strpljenja i spremnosti da se sila koristi kao posljednje sredstvo. Ja nisam pacifista. Vojni pritisak je nuzan. Bez vojne prisutnosti Amerikanaca ne bismo mogli vrsiti nikakve kontrole. Bush je takodjer rekao da je primjena sile posljednje sredstvo. Ali mi smo za inspekcije imali samo tri i pol mjeseca. Pritisak se mogao izvrsiti i sa 50 000 umjesto 300 000 vojnika. Da su Amerikanci i Britanci imali vise strpljenja, to bi se isplatilo."...tvrdi Blix.

On americkom predsjedniku Bushu i britanskom premijeru Blairu predbacuje da nisu dovoljno provjeravali cinjenice. Suvise su vjerovali izvjestajima svojih tajnih sluzbi o postojanju oruzija za masovno unistavanje:

"Kada se radi o ratu, o mrtvima i o razaranjima, potrebno je biti vrlo kritican u ophodjenju sa dokazima koji potjecu od obavjestajnih sluzbi. Bush i Blair danas placaju cijenu za nedovoljnu kriticnost – njima se sada malo toga vjeruje. To je pouka iz svega."....smatra Blix.

Da u Iraku nema oruzja za masovno unistavanje, u to je on uvjeren od maja prosle godine. To su potvrdili i iracki naucnici, svojim izjavama danima nakon rata, bez straha od represalija rezima Saddama Husseina.