Ko zagađuje mora i platiti

Nije samo zagađenje vazduha razlog, zbog kojeg stručnjaci globalnom zagrijavanju planete ne pridaju potrebnu važnost. Tu su i svakodnevni problemi velikih svjetskih razmjera, koji odvraćaju pažnju od ove, tiho dolazeće prijetnje čovječanstvu i prirodi. „Svjetska finansijska kriza i briga Vlada o tome, kako da na najrazumniji način utroše bilione dolara i evra javnih sredstava neće, međutim, zaustaviti globalno zagrijavanje“, smatra Dirk Šelenhofa sa Instituta iz Potsdama. Šelenhova javno postavlja pitanje, zašto se ove dvije stvari ne ujedine? „Prava investicija bi upravo mogla da riješi problem na duge staze. Investicija u energetsku infrastrukturu je jedan vid razumnog ulaganja javnih sredstava“, mišljenje je Šelenhofera.

Ispuštanje ugljen-dioksida ubuduće će da nas košta

„Želimo li da izbjegnemo opasne klimatske promjene, morali bismo da smanjimo trenutno ispuštanje ugljen-dioksida za oko 50 odsto“, tvrde predstavnici Evropskog ekološkog foruma. To je moguće realizovati, tvrde, budemo li izdvajali jedan do dva odsto svjetskog bruto socijalnog dohotka. To i nije mnogo u odnosu na posljedice koje slijede, ostanemo li ravnodušni prema ovom problemu, tvrdi Nikolas Štern sa Londonske ekonomske škole.

„To će nam pomoći da razvijemo recept za najvažniji lijek, lijek za međunarodnu klimatsku politiku koja će riješiti pitanje ispuštanja ugljen dioksida u globalu.“ Kasnije bi ta politika , kaže Štern, prerasla u jedan vid globalnog ugljen-dioksid tržišta koji uključuje sve sektore, regione i svu raspoloživu tehnologiju. Globalnim tržištem bila bi regulisana prava ispuštanja ugljen dioksida za svaku državu, a do sredine ovog vijeka i za svakog stanovnika planete pojedinačno. Imao bi, tvrde stručnjaci, i svoje ekonomske prednosti.