Koji su efekti protesta protiv AfD-a?

Ljudi iz cijele Njemačke ne izlaze tako često na ulice – od Minhena na jugu, do Hamburga na sjeveru, od Kotbusa na istoku, do Kelna na zapadu. Ljude je ovaj put motivisala zabrinutost zbog jačanja Alternative za Njemačku (AfD).

Inicijalna kapsla protesta bilo je objavljivanje stavova i planova desničara. Istraživačka mreža „Korektiv“ (Correctiv) izvijestila je 10. januara o „Tajnom planu protiv Njemačke“. Navodi se da su se visoki funkcioneri AfD-a tajno sastali s ekstremnim desničarima, preduzetnicima, pa čak i sa pojedinim članovima Hrišćansko-demokratske unije (CDU) kako bi diskutovali o protjerivanju miliona stranaca iz Njemačke. I to čak i onih, koji imaju njemačko državljanstvo.

Analitičari upozoravaju na posljedice mogućih pobjeda Alternative za Njemačku na nizu lokalnih i pokrajinskih izbora koji se održavaju ove godine. Naročito su u fokusu pokrajinski izbori u Saksoniji, Brandenburgu i Tiringiji, gdje Alternativa za Njemačku ima dobre izglede da postane najsnažnija partija.

„Koliko dugo će trajati protesti?“

U Njemačkoj se stalno organizuju velike demonstracije – takođe i protiv Alternative za Njemačku. Ali, kako izgleda otpor ekstremno desničarskim fantazijama o protjerivanju stranaca u njemačkoj svakodnevici?

Beatris Helen studira u Berlinu. Buduća nastavnica već predaje u jednoj školi u istočnom dijelu grada. U tom kraju je Alternativa za Njemačku jaka. Helen podržava proteste – ali na njih gleda i sa zabrinutošću. „Danas su hrabri ljudi na ulici. Ali, koliko dugo?“, pita se ona u razgovoru za DW. U školskoj svakodnevici ona ima brojna negativna iskustva kada se na času govori o desnom ekstremizmu i netrpeljivosti. 

Brojne kolege izbjegavaju kontroverzne debate: „Angažovani prosvjetni radnici onda moraju da slušaju njihove reakcije – zašto to sebi radiš? Jesi li sigurna da to hoćeš da uradiš?“ Ona jeste sigurna. Upozorava na teške posljedice izbjegavanja nastavnika da se suoče s teškim temama. „Jer oni onda idu niz dlaku desničarima.“

Nedostajuća solidarnost

Prosvjetni radnici stalno se žale da nemaju dovoljnu podršku u borbi protiv ekstremnih desničarskih stavova, prije svega u krajevima u kojima je Alternativa za Njemačku jaka – uglavnom na istoku zemlje.

Laura Nikel i Maks Teske su naprosto protjerani iz brandenburške škole u kojoj su radili. Oni su javno kritikovali stanje u školi: „Đaci se na hodniku pozdravljaju hitlerovskim pozdravom. Na svakom komadu namještaja je bio kukasti krst“, kaže Laura Nikel.

Oba prosvjetna radnika su se najprije obratila direktoru škole, ali ništa se nije desilo. „Kada smo se obratili medijima, dobila sam prijetnje smrću“, priča Nikel na jednom skupu organizovanom na godišnjicu Vanzejske konferencije (Wannseekonferenz), na kojoj su nacisti 1942. donijeli odluku o uništenju evropskih Jevreja. Na ovom skupu diskutovalo se i o tome kako društvo može da se odbrani od antidemokratskih struktura.

„Napadi sve ofanzivniji"

Direktorka Memorijalnog centra Kuća vanzejske konferencije, Debora Hartman, kaže: „Sve više ljudi u Njemačkoj napada našu demokratsku kulturu.“ Ona dodaje da je nastup tih ljudi sve ofanzivniji. 

I nju, kao i sve ljude u oblasti kulture, koji se bave suočavanjem sa njemačkom istorijom, Alternativa za Njemačku izlaže takozvanim „malim upitima“,  koji se postavljaju u pokrajinskim skupštinama ili u Bundestagu. Postavljaju ih poslanici ili poslanički klubovi. Smisao prava da se postave takva pitanje jeste transparentnost rada institucija koje finansira država.

Prema navodima analitičara, Alternativa za Njemačku koristi taj mehanizam da dovede u pitanje samo postojanje institucija koje se bave nacističkom prošlošću. Između 2017. i 2021. ta stranka je samo u Bundestagu postavila 3.100 takvih pitanja, više od bilo koje druge partije. Za institucije to znači ogroman napor da se pripreme opsežni odgovori. A potom im često ekstremni desničari upućuju izraze neprijateljstva i netrpeljivosti.

„Povežite se!“

Brojni su političari Alternative za Njemačku koji odbacuju suočavanje s njemačkom nacističkom prošlošću. Moćan lider partije u Tiringiji, Bjern Heke, januara 2017. to je nazvao „glupom politikom prevladavanja prošlosti“, zahtijevajući „zaokret za 180 stepeni u politici sjećanja“. Prema jednoj presudi njemačkog suda Heke se može nazvati „fašistom“. Upravni sud Majningen je 2019. zauzeo stav da je takva oznaka vrijednosni sud, koji počiva „na provjerljivoj činjeničnoj osnovi“.

Stalno podgrijevanje raspoloženja protiv demokratije, prema navodima Debori Hartman, ima društvene posljedice. Previše ljudi se povinuju pritisku i ćuti: „Nije odlučujuće da izađemo na velike demonstracije, već da stavove koje zastupamo integrišemo na samorazumljiv način u sopstvenu svakodnevicu. Odlučujuće je šta radimo u svakodnevici.“

Poslije odlaska iz škole, Laura Nikel je s ostalim prosvjetnim radnicima osnovala udruženje „Škola demokratije“. „Najvažnije je umrežavanje, da ne budeš sam“, kaže Nikel. „U svakoj školi ima koleginica i kolega koji proživljavaju iste stvari“.

Strah migranata

Lale Jildrim je umjereno optimistična, misli da protesti nisu tek dimna zavjesa. Ona je profesorka istorije na fakultetu: „Dijelim zabrinutost da se sve to pretvori u pojedinačni događaj. Demonstriralo se, doduše, u nizu gradova, a onda sljedeće nedelje održavaju se neki drugi skupovi“.

Ona poziva većinsko društvo da ozbiljno shvati perspektivu iz koje na sve to gledaju migranti: „Zapravo, demonstracije izazivaju kod mnogih migranata strah. Ako se sada bune i bijelci, onda zaista imamo problem“, kaže Lale Jildrim. Ona objašnjava tu reakciju – ako se većinsko društvo boji Alternative za Njemačku, onda ionako stigmatizovano migrantsko stanovništvo mora još više da se plaši.

Ovaj članak je originalno objavljen na njemačkom jeziku.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu