Kolektivno sjećanje u Srebrenici

Kuća povjerenja, kako to samo ime kaže, već pet godina radi na uspostavljanju povjerenja u Srebrenici. Melika Malešević, rukovodilac kuće koja je dio njemačke nevladine organizacije AWO (Arbeiterwohlfahrt), govoreći o upravo započetom projektu, kaže da je oko Srebrenice bilo mnogo manipulacija čija su najčešća žrtva mladi ljudi svih nacionalnosti.

„Učinićemo sve da pomognemo mladim ljudima kako bi oslobodili svoju misao, da mogu kazati što misle, da uspostave pravi međusobni dijalog i počnu uvažavati jedni druge i njihove žrtve“, navodi Melika Malešević.

Sredstva za ovo šestomjesečno istraživanje je od norveške vlade obezbijedio IDC (Istraživačko Dokumentacioni Centar) iz Sarajeva i u cijelosti ih ustupio Kući povjerenja. Šef IDC-a, Mirsad Tokača, ističe važnost projekta ne samo za Srebrenicu već za cijelu BiH. „Imamo zatvorene grupne, kolektivne nacionalne ili vjerske grupe koje se sjećaju unutar sebe. Nemaju nikakvu komunikaciju. Naprotiv toga imamo konfrontiran pristup sjećanju, suprotstavljena sjećanja, takmičarska sjećanja, sjećanja koja se sukobljavaju i nikako ne priznaju jedna druga“, kaže Tokača.

Istraživanje u Srebrenici i Vogošći

Projekat kolektivnog sjećanja provodiće se u samoj Srebrenici, u nekoliko ruralnih mjesnih zajednica, ali i u Vogošći gdje danas živi veliki broj izbjeglih Srebreničana. Rukovodilac istraživanja, poljakinja Jagoda Gregulska je već dvije godine radila u IDC-u. Kaže: “Ja sam odrasla u kući koju su sagradili Nijemci. Moja porodica je tamo došla poslije Drugog svjetskog rata iz istočne Poljske.“

Gregulska govori da u to vrijeme nije mnogo razmišljala o sudbini njemačke porodice u čiju kuću su uselili, jer „u Poljskoj se o tome inače malo priča“, kaže ona.

„Na sva pitanja odgovor bi bio: Oni su otišli na Zapad i sad puno bolje žive. Sigurno je dosta takvih, ali istina je i da su mnogi nastradali. Tek nedavno sam dio istine saznala u porodici: Moja baka mi je polako počela pričati o tome kako su mnoge mlade Njemice bile silovane od strane poljskih vojnika.Ta istina polako izlazi sad na vidjelo“, navodi ova Poljakinja.

„Ja znam da se u Poljskoj desio holokaust, ali to nije opravdanje za činjenje zla drugima“, kaže Jagoda Gregulska i dodaje: „To je problem naše nacionalne priče, da su Poljaci žrtve Drugog svjetskog rata. Uvijek smo žrtve i ne priznajemo da smo i mi odgovorni za nečije patnje.“

Žrtva je žrtva, bio to Bošnjak ili Srbin

Gregulska kaže da u tome vidi sličnost sa situacijom u BiH i sa Srebrenicom: „Srebrenica će uvijek značiti genocid. I tako treba, jer se ovdje dogodila strašna stvar. Ali u toj slici vidim da nekako nema prostora za srpske žrtve.“

„Razumijem sve političke konotacije, ali žrtva je žrtva, bez obzira na vjeru i naciju“, kaže Poljakinja i zaključuje: „ Država Bosna i Hercegovina, ako hoće graditi neku državu, mora obezbijediti u tome i prostora za Srbe koji su takođe patili u ovom ratu.“

Autor: Marinko Sekulić Kokeza

Odg. urednica: Marina Martinović