Socijalna pravda u zemljama EU

Bertelsmanova Fondacija slučajno se 2008. po prvi put pozabavila sa socijalnom pravdom u Evropi  i uporedila situaciju koja vlada u svakoj pojedinoj zemlji. To je bila godina u kojoj je počela finansijska kriza. Narednih godina došlo je do pada privrednog rasta, povećanja zaduženosti i pogoršavanja situacije na tržištu rada. Sve su to faktori koji direktno ili indirektno utiču na socijalnu pravdu u zemlji. Ona se definiše davanjem istih šansi svima i to tako da svako, u zavisnosti od svojih sposobnosti, na najbolji mogući način uzme učešće u društvu i to  bez obzira na socijalno porijeklo", kaže stručnjak Fondacije Bertelsmann, Daniel Schraad Carpenter.

Skoro deset godina kasnije, nakon objavljivanja Indeksa za 2016. godinu -  izvođači studije konačno vide svjetlo na kraju tunela. EU se pomakla sa dna krize i privreda se značajno poboljšava.

Kao primjer su podaci koji se odnos na nezaposlenost: od prosječno 11 posto u jeku ekonomske krize u 2013. godini, nezaposlenost je pala na 8,7 posto 2016. godine. Tu ima još pozitivnih efekata. "Zato što su bolje šanse na tržištu rada, prihodi su se poboljšali i  smanjen je procenat ljudi, kojima je prijetilo da dođu na granicu siromaštva", kaže Schraad Carpenter. Ipak, i dalje postoji gotovo 120 miliona ljudi ugroženih siromaštvom. To je svaki četvrti građanin Evrope. No, ovaj prosjek ne govori mnogo o situaciji u pojedinim zemljama.

"Oporavak, kada je u pitanju socijalna pravda, nastavlja se u dvije brzine", pišu analitičari. Razlike su ogromne, posebno kada se radi o zapošljavanju mladih.Tako je u Grčkoj, kao zemlji koja je najviše pogođena finansijskom krizom, uprkos poboljšanjima, jedna od dvije mlade osobe je nezaposlena (skoro 60 posto nezaposlenih bilo je u 2013. godini); u Njemačkoj, s druge strane, nezaposlenost iznosi sedam posto, što je daleko najbolja vrijednost unutar EU.

Ne radi se samo o novcu

Na prvi pogled, ovo kao da potvrđuje pravilo da što je zemlja bogatija, to u njoj ima više socijalne pravde. Ali stvari ipak nisu tako jednostavne. Indeks upoređuje šest kriterija: samu situaciju sa siromaštvom, tržište rada, obrazovanje, zdravstvo, nediskriminaciju i međugeneracijsku pravdu. Bliži pogled otkriva da zemlja može biti relativno bogata pa ipak socijalno nepravedna ili obrnuto, siromašna ali socijalno fer i korektna.

Istina je da su nordijske zemlje, članice EU: Danska, Švedska i Finska, iznenadile jer je situacija u njima najbolja, dok je u Bugarskoj, Rumuniji i Grčkoj najgora. Dakle, u cjelini, rezultat je snažna podjela na sjever-jug, ali sa nekim značajnim odstupanjima. Na četvrtom i petom mjestu u Indeksu su Češka i Slovenija, koje imaju znatno niži privredni rast po glavi stanovnika nego skandinavske zemlje. I relativno siromašna Estonija bolja je od bogate Italije, koja zauzima četvrto mjesto od pozadi. Grčka u svakom slučaju nije najsiromašnija zemlja u EU.

Kada je u pitanju socijalna pravda, nije važno samo da zemlja sa novcem može generalno da čini dobra djela, već je od velike važnosti pitanje kako pojedina zemlja može da iskoristi svoja sredstva kako bi osigurala socijalnu pravdu što većem broju ljudi.

Njemačke prednosti i mane

Čak i u okviru jedne zemlje pojedinačni kriteriji za socijalnu pravdu mogu značajno odstupati. Najbolji primjer je Njemačka. Tu ekonomija i tržište rada odlično funkcioniraju. Ipak, Njemačka u Indexu zauzima mjesto broj 7, između ostalog zato što je više od 40 procenata svih nezaposlenih osoba dugoročno nezaposleno. To su ljudi koje bogata Njemačka ne uspijeva da integriše na tržište rada i koji se stoga suočavaju sa društvenom izolacijom. U Njemačkoj, socijalni status i dalje ima snažan uticaj na šanse za uspjeh jedne osobe. Iako se ovaj faktor pravičnosti poboljšao tokom godina, Nemačka se i dalje nalazi na 17 mjestu po ovom kreterijumu, kaže se u studiji. Uprkos činjenice da je Njemačka ekonomski na vrhu, velikom broju ljudi u Njemačkoj je u 2016. godini prijetila opasnost od siromaštva nego u kriznoj 2010. godini.

Autori studije vide socijalnu nepravdu u Njemačkoj između generacija. Veliki javni dug i velike razlike u penzijama na uštrb mladih ukazuju na to da se teret svega jednostrano prenosi na mlađe. Političke odluke kojima bi se moglo stati u kraj tom trendu nisu na vidiku.

Studija poziva na "političko vođstvo"

Interesantan sporedan efekat studije je ukazivanje na povezanost između nacionalno-autoritarnih vlada i socijalne pravde. Posebno u pogledu obrazovanja stanje se u odnosu na ranije studije pogoršalo u  Mađarskoj i Poljskoj, zemljama u kojima je na čelu nacionalno-konzervativna vlada. Međutim, Poljska je, gledajući na razvoj u cjelini od prve studije 2008. godine pa do posljednje, napravila najveći iskorak u pogledu socijalne pravde od svih zemalja EU.

Ali koje zaključke bi političari trebali izvući iz svega? Aart de Geus, direktor Bertelsmann fondacije, poziva da se na nivou EU pokrenu stvari i da ona preuzme političko vođstvo po pitanju socijalne pravde. Političari moraju stvoriti "pouzdan okvir", tako da svi imaju koristi od trenda rasta i da mladi dobiju osjećaj da više nisu sami.