Komad koji je došla pogledati tajna služba

Ne događa se baš tako često da se iranska tajna služba zanima za program nekog njemačkog gradskog kazališta. Ali, to se desilo u teatru Krefeld-Mönchengladbach, gdje je izvedena predstava autorice i redateljice Shabnam Tolouei. Njen komad "Bahman-Bagdad" je trebao doživjeti praizvedbu u Teheranu 2003. godine. Probe su već bile dobrano poodmakle, no, kratko uoči premijere predstava je zabranjena - kao što je u to u ovakim slučajevima uobičajeno - bez objašnjenja.

Što je državnim cenzorima smetalo?

"Čula sam da je jedan od razloga za zabranu našeg komada bio taj što je to anti-ratni komad, što se u njemu ismijava rat između Irana i Iraka", priča Shabnam Tolouei, koja sada režira u Mönchengladbachu umjesto u Teheranu: "Navodno im je smetalo da se vrijednosti koje se u Iranu smatraju važnima, ismijavaju. Ali, to nije istina! To jest anti-ratni komad, ali u njemu se ne ismijavaju nikakve vrijednosti".

Naslov komada, kojeg potpisuju Shabnam Tolouei i Amir Aghee, odnosi se na dvije marke cigareta iz Irana i Iraka, zemalja koje su između 1980. i 1988. vodile rat čije se posljedice i danas osjećaju u njihovim društvima. No, radnja u predstavi se vrti oko jedne privatne priče dvoje mladih ljudi, njihove suzdržane ljubavne priče. On se pred njom hvali svojim ratnim iskustvima da bi ostavio dojam na ženu u koju je zaljubljen, ali i da bi se sam osjećao kao junak.

Ona, pak, želi samo svoj mir. U stanu svoje prijateljice našla je sklonište od nasilnog supruga, koji joj ne da mira. Njih dvoje ne mogu izgraditi nikakav odnos, između njih se ne rađa povjerenje. I jedno i drugo kriju svoje pravo "ja" - ona svoje snove o tome da pobjegne iz zemlje i postane pijanistica, a on istinu o sebi - da je zapravo psihički teško bolestan i da vodi jedan mučan život.

Prijetnja izvana

Cijelu kazališnu večer njih dvoje se lažu. "U svakom društvu pod represijama čovjek, po mom mišljenju, potiskuje jedan dio svog identiteta i istine", kaže autorica Shabnam Tolouei, pa je njen komad psihogram zemlje u kojoj su se ljudi potpuno povukli u privatnost, u svoje stanove, iz kojih protagonisti tog kazališnog komada cijelu večer ne izlaze. Izvana, povremeno prodire jedno stablo koje za mladu ženu predstavlja prijetnju.

Ta prijetnja izvana svojevremeno je počela ugrožavati egzistenciju Shabnam Tolouei: dobila je zabranu rada u Islamskoj Republici Iranu. Kao sljedbenica Baha'ija pripada "krivoj" religiji. "Rečeno mi je da moram postati muslimanka da bi ponovno dobila dozvolu za rad. Ja nemam ništa protiv islama ili muslimana, ali da jednostavno promjenim vjeru? To je nešto vrlo osobno, kao da netko od tebe traži da promijeniš svoje ime".

Nije je strah

Ona je povukla konzekvence iz toga i napustila zemlju. Od 2004. živi u Parizu. Kaže da je nije strah, čak niti od iranske tajne služe koja prati njen rad i u Njemačkoj. "Nisam nikada bila u zatvoru i nikada nisam bila u životnoj opasnosti. Ni ovdje me ne proganjaju. Razlog zbog kojega sam otišla iz Irana je naprosto to što tamo nisam smjela raditi".

Kazališni komad, kojeg je prvobitno htjela postaviti na pozornici u Iranu, bio je kasnije veliki izazov za nju jer ga je trebalo prilagoditi njemačkoj publici. On se ne uklapa u uvriježene zapadnjačke klišee o potlačenim ženama i zlim mulama. Kao redateljica Shabnam Tolouei je morala naći sasvim drukčije slike za zapadnjačku publiku nego za teheransku. To nije uvijek bilo lako. S druge pak strane, u Mönchengladbachu nema ograničenja zbog cenzure. "Stoga su neke scene, koje su u originalu tek oprezne metafore, sada ovdje vrlo konkretne", objašnjava redateljica.

Shabnam Tolouei se veseli da svoj komad može prikazati barem na Zapadu, ali...: "Sretna sam, mada to ostavlja i gorak okus u ustima. Zašto ne možemo u svojoj zemlji reći ono što želimo? Ovdje vodimo sada normalan život, ali ne smijemo zaboraviti: upravo u ovom trenutku puno ljudi u Iranu sjedi u zatvorima. I, oni ne mogu živjeti normalno".

Autorica: Aya Bach/ Dunja Dragojević

Odg. ur.: Senad Tanović