Komadić kulture u Münchenu: "Lepa Brena i ja"

"Ako našom predstavom uspijemo na dva sata ljude nasmijati, oraspoložiti i razveseliti - mi smo svoj cilj postigli", ističe Sanela Čaušević, redateljica tragikomedije "Lepa Brena i ja", koja u izvedbi amaterske teatarske skupine "Balkandrama" 18. prosinca 2011. treba doživjeti svoju premijeru pred minhenskom publikom.

Na rubu Sarajeva, u "otrcanoj kafani"...

Radnja se događa za vrijeme otvaranja Zimskih Olimpijskih Igara u Sarajevu, na periferiji toga bh. grada, u jednoj "otrcanoj kafani", kako naglašavaju tvorci ove predstave. "Preko noći je pao dugo očekivani snijeg, cijeli grad je na nogama, cijela Jugoslavija odiše ponosom, entuzijazmom i uzbuđenjem. Svi - osim sedam članova novoosnovanog orkestra 'Lepe Brene'. Oni negdje na kraju grada pokušavaju privući turiste imitirajući pjesme poznate pjevačice. Iz sasvim različitih razloga su se zatekli u orkestru i svatko od njih u sebi nosi svoju osobnu životnu priču" - ukratko je radnja ove predstave.

Te osobne priče, glumci pričaju pomoću hitova te tada jako popularne estradne umjetnice, pa tako hitovi poput "Jugoslovenke", "Dame iz Londona" ili "Ti si moj greh" služe kao zabavni elementi. Stoga tvorci predstave "Lepa Brena i ja" ističu da to jedinstven spoj tragedije, komedije i mjuzikla.

Sve je počelo jednim novinskim člankom

A sve je ustvari počelo jednom novinskim člankom kojega je redateljica ove predstave putem e-maila dobila od prijateljice. U tome novinskom članku je stajalo da jedno malo njemačko kazalište želi pružiti priliku glumcima amaterima da izvode teatarske predstave, odnosno isključivo komedije, na svome materinjem jeziku. I nastala je ideja!

Zajedno s njemačkim glumcem bh. korijena Erwinom Aljukićem, koji je godinama glumio u poznatoj njemačkoj TV noveli Marienhof, rođena Sarajka Sanela Čaušević je pokrenula projekt Balkandrama. Oduševljeno i entuzijastično su ovo dvoje glumaca zatim krenuli u realizaciju predstave koju bi mogli prenijeti na "daske koje život znače". Kao podlogu za predstavu su uzeli tekst francuskog pisca Jeana Anouilha "Ženski orkestar".

Pročitajte na sljedećoj strani: "Na postojećim jezicima nepostojeće Jugoslavije"

Ideja Erwina Aljukića je zatim bila da se radnja smjesti u osamdesete godine prošlog stoljeća te da se koriste pjesme Lepe Brene. "To je ustvari bila Erwinova ideja", naglašava Sanela Čaušević, "jer Lepa Brena za njega predstavlja osobu koja je otvorena za sve. Kao osobu koja će se obratiti publici u Srbiji, u BiH i u Hrvatskoj, i koja će svojom pjesmom zabaviti ljude bez obzira odakle su; ljude koje jednostavno pjesma zabavlja."

Zajedničko u našim razlikama

Ne žele da uzdižu ili slave vrijeme Jugoslavije, nego to vrijeme koriste samo kako bi na tragikomičan način prikazali ljudske sudbine i nasmijali ljude u teatarskoj predstavi "Lepa Brena i ja", ističe Sanela Čaušević. "Želja nam je bila građanima koji žive u Münchenu, a podrijetlom su s prostora bivše Jugoslavije, ponuditi jedan komadić kulture u vidu kazališne predstave", kaže redateljica, "bez pretenzija da to bude na političkoj razini." Žele da se, kako kaže Čaušević, odmaknu od nastojanja da se stvore razlike među narodima bivše Jugoslavije. "Želimo da vidimo što je zajedničko u svim tim razlikama i možemo li se nasmijati na isti vic."

"Na postojećim jezicima nepostojeće Jugoslavije"

Stoga su Sanela Čaušević i Erwin Aljukić u ovoj predstavi i u teatarskoj skupini Balkandrama i okupili glumce s prostora cijele bivše Jugoslavije. Moto Balkandrame je: "Na postojećim jezicima nepostojeće Jugoslavije". U skladu s tim motom namjeravaju predstavom "Lepa Brena i ja" probuditi znatiželju dijaspore iz zemalja bivše Jugoslavije u Njemačkoj i za neke buduće komade koje planiraju uraditi, "s ciljem da Lepa Brena bude prva, ali ne i posljednja predstava", naglašava Čaušević

Autorica: Marina Martinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić