Komentar: Evropa u Condi-groznici

Bilo u Poljskoj, Italiji, Francuskoj ili Belgiji, svugdje je Condoleezza Rice prodavala svoju staru poruku u novom pakovanju. Ofanziva šarma druge Bushove administracije je potpuno djelovala na Evropljane. Ministri vanjskih poslova NATO-a poredali su se poslušno i uljudno klimali glavama , kada je " Madame Secretary" govorila o dobroj prilici da se prevazidju razlike u politici prema Iraku. Pomirljivi ton je sigurno bio novina, ali je

Condoleezza Rice jasno dala do znanja onima koji su je željeli čuti, da ona očekuju protuuslugu u novoj harmoniji.

Evropljani bi morali saradjivati sa SAD-om, kazala je Rice u Parizu, pobjedonosno se osmjehujući. Evropljani su naglo potisnuli činjenicu , da je Condoleezza Rice bila ta, koja je kao savjetnica za sigurnost imnala odlučujući uticaj na predsjdenika po pitanju Iraka. Ona je takodjer bila ta koja je nakon opsade Iraka zeljela kazniti i ingnorirati Frnacusku i Njemačku. Sada Condi, kako je zove njen mentor George Bush, lebdi u Evropi, od jednog du drugog ružičastog oblaka.

Niko joj se nije javno suprotstavio, uprkos njenoj najavi da se SAD neće pomiriti sa stanjem status quo u svijetu, a to su nesloboda i tiranija na Bliskom Istoku,Aziji, Africi i na Kubi, a što bi imalo dalekosežne posljedice, takodjer i za Evropljane.

Šta SAD sada konkretno očekuju, to bi trebao ministar odbrane Donald Rumsfeld, najaviti svojim kolegama na susretu u Nici. Tako Condoleezza Rice ostaje čistih ruku. Ona igra ulogu dobroga, Rumsfeld preuzima dio strigog ujaka iz Amerike, koji traži više vojnika u Afganistanu, više obuke u Iraku i veće izdatke Evropljana za naoružanje.

Kada za dvije sedmice , sam Bush preuzme ulogu glavnog šarmera, i njemu će se sigurno pokloniti političari evropskih NATO- partnera i šefovi država i vlada EU . Odjel za štampu u NATO-u planira jednu vrstu porodičnog susreta , na kojem bi Evropljani ponovo s radošću prihvatili svog izgubljenog sina, što je “ slavlje ljubavi” na američki način.

Kao specijalni poklon će mu britanski premijer Tony Blair,njegov najbolji prijatelj sa starog kontineta, predati brižno sastavljenju Komisiju za obuku u Iraku. Na Njemačku i Francusku sve je veći pritisak, da se i one uključe. Prvi test za novu transatlantsku pretjeranu osjećajnost mogao bi uskoro biti konkretna politika prema Iranu ili Kini. Dok se EU zalaže za pregovore sa Iranom, što znači dobri odnosi umjesto svadje, za “ Condi and Co. dalja egzistencija represivnog iranskog režima mogla bi dugoročno postati razlogom , da se želi izmijeniti status quo. Takodjer i u slucaju Kine, EU želi uspostavljanje boljih odnosa, dok SAD iz strateških razloga odbacuju ukidanje embarga na oružje Kini. Ove fundamentalne razlike nisu mogli ublažiti ni “ napadi šarma “ iz Vašingtona ,nego ih samo prekriti. Da li je prema tome, najava ministrice Rice, da je američki predsjednik odlučan jačati transatlantske veze , više nagrada ili prijetnja? Dobra porcija opreza dobro bi pristajala Evropljanima.