Komentar lista "Oslobodjenje"

Amor Mašović, kao najuticajniji član federalne komisije za nestale, oličava bolno i mukotrpno traganje za nestalim, a time i o podacima o masovnim zločinima nad Bošnjacima. Milan Bogdanić, predsjednik komisije za Srebrenicu, je novo lice na ovu temu. U sarajevskim medijima označen je kao neko ko je bio značajna obavještajna ličnost u ratnoj Republici Srpskoj. Njegova gesta predaje izvještaja Mašoviću, nad grobnicom žrtvama o kojima je riječ, otvara novi pristup ratu na prostoru Republike Srpske. U izvještaju su podaci o planskom i sistematičnom odvajanju srebreničkih muškaraca od žena i djece i organizovanom masovnom ubijanju Bošnjaka. U izvještaju su prepoznatljivi punktovi odgovornosti za genocid. Riječ genocid je spomenuta u izvještaju, pri pozivanju na hašku presudu za generala Radislava Krstića. Bitne dijelove izvještaja, koji nije konačan, objavile su prve banjalučke "Nezavisne novine".

Nad grobnicom u Sendićima kod Bratunca našao se, dan nakon Bogdanića, visoki predstavnik Pedi Ešdaun. On je inicijator komisijskog utvrđivanja istine o Srebrenici, zbog otpora vrha Republike Srpske da se, po obavezujućoj odluci nekadašnjeg Doma za ljudska prava, utvrde činjenice o nestalim Bošnjacima iz Srebrenice. Opstrukcija je nastavljena i nakon početka rada komisije, što je dovelo do smjene na njenom vrhu i Ešdaunovih prijetnji najodgovornijim u Banjoj Luci. Najviše otpora saradnji pruža Ministarstvo unutrašnjih poslova sa Zoranom Đerićem na čelu, koje je tek prekjuče dostavilo 16 kutija sa dokumentacijom neznane vrijednosti i uz neuvjerljivo objašnjenje. Ešdaun zahtjeva da Komisija za Srebrenicu obavi temeljito posao do kraja i najavljuje kazne za sve koji opstruirali njen rad.

O stanju svijesti među političarima u tom entitetu govori to što je Vlada Republike Srpske usvojila izvještaj o Srebrenici u odsustvu premijera Dragana Mikerevića, a članovi vlade taj izvještaj nisu ni pročitali. Dakle, nije prevladala potreba za istinom o ratu i odgovornosti za to. Riječ je o strahu za svoje pozicije u bici za očuvanje Republike Srpske, koja je pod posebnim pritiskom i zbog nehapšenja Radovana Karadžića. To je ugrozilo i prijem Bosne i Hercegovine u Partnerstvo za mir i proces približavanja Evropskoj uniji. Tim povodom, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Nikola Radovanović kaže da nema dvojbe o tome da Karadžića treba uhapsiti. On ide dalje, tražeći osposobljavanje države za potpunu saradnju s Hagom i za hapšenje i procesuiranje ratnih zločinaca.

Promjene prema ratnim zbivanjima, i dogovornosti za njih, u Republici Srpskoj dolaze pod iznudom međunarodnih autoriteta. No, potezi koje vuku Bogdanić i Radovanović su do juče bili nezamislivi. Bogdanić i Radovanović personificiraju nužnost zaokreta u vrednovanju ratnih zbivanja u entitetu čiji su kadrovi. Oni tako pomažu Republici Srpskoj da učini važan korak ka ratnoj istini i samospoznaji. Paradoks je u tome, što se na taj način brani upravo Republika Srpska, koja je izraz i dokaz zločina o kojima je riječ.