Komunističko zataškavanje katastrofe u Černobilu

Kraj travnja 1986. godine. Čudna scena na jednom bulevaru u središtu rumunjskog glavnog grada Bukurešta: jedna neobično duga kolona crnih državnih limuzina čeka ispred zgrade jednog ministarstva. Automobili redom voze unutra, nakon nekoliko minuta ponovno voze van i nestaju.

Stajanje u redu za hranu ili gorivo je u to vrijeme bio sastavni dio sive svakodnevice rumunjskog stanovništva. Ali ovaj "novi", dotad nepoznati red na bukureštanskom raskošnom bulevaru "pobjede" ima i nešto jezivo. Đaci jedne gimnazije u susjedstvu otkrivaju tajnu: jedan od vozača iz kolone priča da za vodstvo države i (Komunističke) partije iz dubokog bunara u dvorištu ministarstva grabi čistu vodu i puni u plastične kanistere jer je voda iz vodovoda, kaže, radioaktivno zagađena. Službenih informacija o pojačanom radioaktivnom zračenju i razlozima u tom trenutku još nema.

Radioaktivni oblaci

26. travnja 1986. u jedan sat i 23 minute iza ponoći je eksplodirao nuklearni reaktor u ukrajinskom Černobilu. Ta nesreća je imala masivne posljedice za okoliš, ne samo u dijelovima tadašnjeg Sovjetskog Saveza, već i u sjevernoj, središnjoj i jugoistočnoj Europi.

Radioaktivni oblak iznad Černobila se brzo proširio u smjeru Bjelorusije i Rusije i dva dana kasnije se nalazio već nad Skandinavijom, Poljskom, DDR-om i južnim dijelovima Savezne Republike Njemačke. Kontaminirana kiša je padala i na područja Rumunjske i Bugarske. Radioaktivni oblaci su se u roku od nekoliko dana proširili nad čitavom sjevernom Zemljinom polutkom.

Uljepšavanje posljedica od strane STASI-ja

"Držati sve pod kontrolom" je bila i deviza DDR-ovih sigurnosnih službi kad su tek tri dana nakon katastrofe od svojih sovjetskih kolega dobili prve informacije. Tri dana za vrijeme kojih su dijelovi stanovništva DDR-a već bili saznali informaciju uz pomoć zapadnih radijskih i televizijskih postaja. DDR-ove postaje su objavljivale samo informacije o katastrofi koje je tajna policija STASI uljepšavala. Tako je partijsko i državno vodstvo htjelo zataškati ne samo stvarno stanje katastrofe, već spriječiti i posljedice po gospodarstvo.

Černobil je stvorio jednu duboku brazdu među stanovništvom bivših komunističkih "bratskih zemalja". To je zaključak stručnjaka koji su se okupili na jednoj manifestaciji u Berlini na temu "Velika nuklearna katastrofa i STASI". Ta katastrofa je prije svega na vidjelo iznijela kako jedna diktatura i njezina politička tajna policija reagiraju na "antropološki šok", poručuju stručnjaci.

Zagađena hrana

Zato što vodstvo DDR-a nije objavilo mjerne vrijednosti o mogućoj radioaktivnoj kontaminaciji povrća i mlijeka, te proizvode više nije bilo moguće izvesti te su prodavani samo unutar zemlje. "Nikad ranije police trgovina nisu bile tako pune kao tada", prisjećaju se svjedoci vremena. Zagađeni prehrambeni proizvodi su tada raspoređeni po školskim kantinama, kaže fizičar i bivši borac za građanska prava u DDR-u Sebastian Pflugbeil. Đaci čiji su roditelji na "televiziji sa Zapada" gledali vijesti i svojoj djeci govorili da je moguća kontaminacija hrane, nisu ni jeli tu hranu. Na radost (ili žalost) "neznalica" koje su odjednom smjele pojesti dvije, tri porcije. Službena informacija od strane DDR-ovih vlasti je glasila da ni u koje doba nije dolazilo do situacija opasnih po zdravlje, pojašnjava Pflugbeil.

Slična politika je vođena i u "bratskim zemljama". U Bugarskoj je danima nakon katastrofe na snazi bio embargo na objavljivanje informacija. Pareskeva Ninova, liječnica i profesorica, koja je tada nadzirala sve dječje bolnice u Bugarskoj, govorila je o tajnim uputama glavnih liječnika da djeca u klinikama ne smiju više piti svježe mlijeko niti jesti salatu - tako su izgledale prve zaštitne mjere protiv povećane radioaktivnosti. Ali javnost je za te informacije isprva uskraćena. Čak i prvosvibanjske povorke u Sofiji su održavane dok je padala radioaktivna kiša.

Praznik rada uz radioaktivnu kišu

I u drugim zemljama je trajalo određeno vrijeme dok nisu stigla odgovarajuća upozorenja. U Rumunjskoj su ljudi Praznik rada proveli pod vedrim nebom u već kontaminiranom "zelenilu". Tek poslije toga je rumunjski diktator Ceausescu sazvao partijsko vodstvo i zaključio da stanovništvu treba pružiti "samo prijeko potrebne informacije".

Mnogi su, doduše, putem zapadnih postaja poput Radija Slobodna Evropa i Deutsche Wellea već čuli za katastrofu, ali rijetko tko je mogao procijeniti stvarnu opasnost. Tek 2. svibnja je u Rumunjskoj objavljena službena preporuka da se voće i povrće temeljito opere i da djeca ostanu u zatvorenim prostorima. U vrtićima i školama u čitavom Istočnom bloku su početkom svibnja dijeljene tablete joda ili sokovi protiv radioaktivnog zračenja.

Neistražene posljedice

O broju žrtava, kao i o zdravstvenim posljedicama Černobilske katastrofe do danas nema sigurnih podataka. "Istrage o tome su poprilično mršave", kaže u razgovoru za Deutsche Welle bivši borac za građanska prava Sebastian Pflugbeil.

Prvih godina je, kaže on, bilo zabranjeno voditi protokol o žrtvama, vrijednostima nuklearnog zračenja i mogućim oboljenjima. "Nema nikakvih dokaznih podataka, brojke su manipulirane", navodi Pflugbeil. Svjetska zdravstvena organizacije (WHO) polazi od ukupno oko 8.000 smrtnih slučajeva, navodeći da je oko polovica tih ljudi umrla od kasnijih posljedica zračenja.