Kontroverzni slobodoumnik -Peter Handke slavi 75. rođendan

Svoj 75. rođendan 6. decembra, kako je skoro rekao u jednom intervjuu, neće obilježiti velikim slavljem. Možda će otići u portugalski bar u svom Chaville-u. U ovom malom gradiću, koji se nalazi 12 kilometara jugozapadno od Pariza, Handke živi od 1990. godine. U početku je tu živio sa svojom drugom suprugom, francuskom glumicom Sophie Semin. Od 2011. ona ne živi više sa njim u Chaville-u, jer, kako je jednom rekla:"Da bi mogao živjeti s Handkeom, moraš posjedovati dvorac sa dva krila."

Kontroverzni "zoon politikon"

Veliku senzaciju Handke je prvi put izazvao 1966. godine, kada je na elitnom univerzitetu Princeton u New Yorku optužio literarnu „Grupu 47" za "opisnu impotenciju". Kritičari su to tumačili kao grubu samopromociju. Drugi su mu pak predviđali blistavu karijeru.  Svojom podrškom Srbiji, tokom sukoba sa Kosovom  90-ih godina, ovaj umjetnik, koji je inače porijeklom iz Koruške i ima slovenačke korijene, pokazao je koliko se vatreno može boriti za svoja ubjeđenja. Tada je bio izložen i brojnim kritikama političara i pisaca: Handke je okarakterisao bombardovanja Srbije od strane NATO-a kao zločin. "Smatram se mirnim čovjekom. Ali, kod mene mir ponekad ide zajedno sa ratom", izjavio je nedavno za časopis "News". U svojoj knjizi "Vožnja čunom ili komad za film o ratu", tematizirao je ove događaje. Njegova istoimena predstava je 1999. godine na sceni bečkog Burgteatra, a u režiji legendarnog Clausa Peymanna, doživjela svoju praizvedbu.

Handkeov odnos prema nagradama

Zato što tako glasno i jasno izražava svoje mišljenje još uvek nije dobio Nobelovu nagradu za književnost, tvrde poznavaoci Handkea i njegovih djela. Oni bi mogli biti i u pravu. Naime, dobro je poznato da bi on kao autor već odavno i rado ukinuo Nobelovu nagradu. Svjetska književnost više ne postoji, izjavio je jednom prilikom. Godine 1973. Handke je dobio prestižnu nagradu Büchner, a 26 godina kasnije on je tada dobijeni novac uz nagradu vratio. Time nije htio da izgubi svoj kredibilitet, izjavio je to 1999., kada je pojašnjavao taj svoj postupak.

Nakon žestokih polemika o njegovoj ličnosti odbio je i prestižnu Heinrich Heine nagradu u Düsseldorfu. Članovi Berlinskog ansambla su pak ponašanje gradskog vijeća u Düsseldorfu okarakterisali kao "napad na umjetničku slobodu", a 2006. godine oni su pokrenuli inicijativu za osnivanje "Alternativne nagrade Heinrich Heine" u Berlinu. Na taj način su htjeli prikupiti novčani iznos adekvatan nagradi Heinrich Heine u Düsseldorfu. Handke je prihvatio nagradu i novčani iznos od 50.000 eura donirao je srpskoj enklavi u kosovskoj Velikoj Hoči. Godine 2014. dobio je i nagradu Ibsen u Oslu, ali ni nju, zbog kritika i osuda njegovog odnosa prema Srbiji, nije prihvatio.

Spas u pisanju

Sa 18 godina je Peter Handke saznao da muž njegove majke nije njegov biološki otac, već tek njen vjenčani suprug i bankarski službenik iz Njemačke. Dvije godine je studirao pravo. "Tada me obuzela velika depresija", izjavio je u jednom intervjuu. Potom je njegova majka izvršila samoubistvo. Taj njen čin on je obradio u djelu "Užas praznine". Handke je svoj prvi veliki uspeh kao autor ostvario 1966. godine s romanom "Die Hornissen".

Handkeov opus

Tokom 75 godina života ovaj ratoborni i ponekad i ćudljivi liričar, esejist, scenarist, prevodilac i režiser stvorio je preko sedamdeset pripovjednih i proznih radova. U njegova djela se ubraja i dvadesetak pozorišnih komada. Roman "Golmanov strah od penala" iz 1970. godine postao je obavezna učenička literatura. Scenskim adaptacijama njegovih djela, poput "Kaspara" ili "Putovanja u sonornu zemlju" Handke je u mnogim pozorištima doživio velike uspjehe. A neka njegova djela doživjela su i ekranizaciju.

Handke i Wenders

Sa njemačkim filmadžijom i režiserom Wimom Wendersom Handkea veže dugogodišnje prijateljstvo. Mladog studenta Wendersa Handke je upoznao 1966. u Oberhausenu i to poslije izvedbe njegove predstave "Vrijeđanje publike". Ubrzo je obojici postalo jasno da među njima postoji puno sličnosti, pa čak i estetska povezanost dvojice umjetnika. Najprije je Wenders 1970. godine snimio film po Handkeovom prvom romanu "Strah golmana od penala". Handke je za Wandersa napisao i scenario za film "Nebo nad Berlinom". Wenders je 2016. po njegovom djelu režirao i film "Divni dani u Aranhuezu", koji je snimljen 3D tehnikom. Ova intenzivna drama međuljudskim odnosima snimljena je u staroj seoskoj kući blizu Pariza. Jednu od glavnih uloga tumačila je Handkeova supruga Sophi Semin.

Slobodoumni mislilac

"Umjetnik je samo onda uzoran čovjek, ako se u njegovim djelima može vidjeti kako život prolazi", rekao je jednom prilikom Peter Handke. Umjetnik mora proći kroz tri - četiri ponekad bolne transformacije. Handke svoj najnoviji roman "Kradljivica voća"  karakteriše kao  "posljednji ep", čime još jednom stvara konfuziju. Međutim, neki kritičari sumnjaju da bi se to moglo veoma konkretno odnositi na "sučeljavanje sa ulogom oca". Na kraju krajeva, Peter Handke je otac dvije kćerke. Jedno je pak sigurno: Handke ostaje slobodoumni mislilac, kakav je uvijek i bio. Svoj 75. rođendan će proslaviti tiho u Chavilleu.