Kopti bježe iz Egipta

Tamer Refaat Salama je spakovao kofere. Ovaj koptski kršćanin odavno sanja o odlasku u SAD, kako kaže "zemlju ravnopravnosti i vjerske slobode". "U Egiptu se kao Kopt osjećam diskirimiranim. Prije svega na poslu", kaže Tamer. On nije jedini kršćanin koji Egiptu želi okrenuti leđa. Prema navodima egipatske organizacije za zaštitu ljudskih prava "Egyptian Union for Human Rights", nakon svrgavanja sa vlasti Hosnija Mubaraka je Egipat napustilo oko 100.000 Kopta. Kao i 29.-to godišnji Tamer, većina su mlade i obrazovane osobe koje u svojoj zemlji ne vide šanse za uspjeh i koji se osjećaju ugroženim od strane radikalnih muslimana i Vojnog vijeća.

Diskriminacija Kopta

Kopti se u Egiptu sistematski diskiminiraju još od puča kojeg je početkom 50.godina izvršio Nasser: smiju graditi samo mali broj crkvi i praktično nemaju nikakvu mogućnost da obavljaju visoku poziciju na državnom nivou. Skoro da nema godine u kojoj nije izvršen napad na pripadnike ove vjerske zajednice. U Egiptu živi osam miliona Kopta, što je oko 10 posto od ukupnog broja stanovništva.

Nakon svrgavanja Mubaraka sa vlasti su napadi na Kopte učestali. Postali su radikalniji i krvaviji: početkom marta je u Kairu zapaljena jedna crkva. Uslijedile su ulične borbe u kojim je poginulo 13 osoba. Dva mjeseca kasnije su zapaljene dvije crkve. U višesatnim borbama između kopta i muslimana je poginulo 15 osoba. Početkom oktobra su salafisti na jugu Egipta demolirali jednu bogomolju. U Kairu su zajedno demonstrirali kopti i muslimani. Međutim, 9. oktobra su demonstracije okončane u najvećem krvoproliću od kraja revolucije - poginule su 24 osobe. Naguib Gabriel se sa organizacijom Egyptian Union for Human Rights" pored ostalog bori za veća prava Kopta. "Budućnost kršćana nije nimalo svijetla", kaže Gabriel i dodaje: "Prije revolucije su kršćani diskriminirani indirektno. Nakon revolucije salafisti i muslimanska braća napadaju kršćane otvoreno i direktno."

Izgrednici nikada ne bivaju kažnjeni

Radikalni muslimani su ti koji napadaju kršćane i crkve. Njihove napade dopušta Vojno vijeće. Možda čak morališe i nagovara. Odgovorni nikada ne bivaju izvedeni pred lice pravde. Vojno vijeće još nikoga nije izvelo pred sud, za razliku od, recimo, aktivista i blogera koji bivaju hapšeni i saslušavani. Izvršioci napada imaju odriješene ruke jer neće biti kažnjeni, što ohrabruje radikalne muslimane.

Na snimljenim videomaterijalima za vrijeme sukoba se može vidjeti kako milicionari u skoro svim slučajevima ne poduzimaju ništa. U jednom od sukoba su pripadnici vojske pucali na kršćane i grazili ih vojnim vozilima.

Od izgreda, nasilja i haosa profitira Vojno vijeće i stara garda. Dok mnogi Egipćani priželjkuju sigurnost i stabilnost - Vojno vijeće se bori da ostane na vlasti. Međutim, ne žele svi Kopti napustiti Egipat. Beshoy Fayez ostaje. On želi promijeniti zemlju: "Ostajem ovdje kako bi riješio problem. Iako imamo različite religije: svi smo Egipćani".

Angažman za slobodu i jednakopravnost

Beshoy Fayez se zalaže za Egipat bez predrasuda i diskriminacije. On izlazi na ulicu i objašnjava da se kao Kopt bori za svoja prava i slobodu u Egiptu. Mnogi drugi više nemaju te hrabrosti. Kopt Tamer se nada da će sigurnost i vjersku slobodu pronaći samo u Americi.

Tamara od njegovog sna - života u slobodi, dijeli još samo viza i nekoliko hiljada kilometara. Za ljude u Egiptu je to mnogo duži put Tamar može zamisliti da se nekada vrati u Egipat: "ali samo onda kada Egipat zaista bude slobodan i kada se u njemu bude moglo živjeti bez straha", kaže Tamar.

Autori: Viktoria Kleber / Mehmed Smajić
Odgovorni urednica:Belma Fazlagić-Šestić