Korona, Nijemci i njihova slika o sebi
24. februar 2021
Njemačka se nekoć smatrala kolijevkom efikasnosti i pouzdanosti. Nijemci su, tako se pripovijedalo, možda bili pomalo nefleksibilni i malo manje duhoviti, ali bili su tačni i dobro organizirani. Njihov prosperitet počivao je na hiljadama malih i srednje velikih preduzeća i relativno snažnoj državi.
Fokus je bio na građanstvu i ideji korporatizma, čija je formula, grubo rečeno, bila: Odričemo se klasnih borbi iz ranijih vremena, sukobi se rješavaju mirnim putem. Uprkos jakim sindikatima, štrajkovi su rijetki. Zauzvrat, ljudima se daje što je moguće veći udio u ne beznačajnom bogatstvu.
- pročitajte i ovo: Njemačkoj je potrebna „reforma vijeka“
Promjena počela prije korone
Varam li se? Ili je ova kultura s dolaskom pandemijom priča od jučer? Promjena je započela davno prije korone: godine spora oko izgradnje nove podzemne željezničke stanice u Stuttgartu ili gradnja novog berlinskog aerodromabili su prvi glasnici koji su ukazivali da provjereno balansiranje interesa više ne funkcionira. I dalje je primjetan napor da se sve društvene grupe uključe u rješavanje problema, ali sve češće se dešavalo da je bilo previše kuhara: saveznih, pokrajinskih, okružnih i gradskih ali i građanskih inicijativa i ekspertskih grupa. Jedino što je preostalo iz starih vremena, bila je revnost da se, kada se Nijemci s nečim uhvate u koštac, to učine posebno temeljito.
Dobar primjer za to je novi aerodrom u Berlinu. Uz puno pompe, obećan je "nikad ranije viđen" sistem za odvod dima - koji nikada nije profunkcionirao. Pored toga, stalno su se nizali posebni zahtjevi političara. Rezultat: novi aerodrom završen je tek nedavno, godinama kasnije i to po višestruko većoj cijeni od prvobitne.
Bilo je i drugih upozoravajućih signala: VW grupa, najveći njemački proizvođač automobila s visokim procentom državnog učešća u kapitalu, varao je svoje kupce kako bi mogao ispoštovati zakonska ograničenja u pogledu dozvoljene emisije štetnih gasova. A energetski zaokret, koji su Nijemci željeli provesti posebno dobro (uključujući oproštaj od nuklearne energije), zauzeo je primat. Kapira li još neko šta se tu događa?
- pročitajte i ovo: (Ne)jedinstvo u borbi protiv virusa
A sada korona. Niko ne shvata koncepte po kojima se škole na jednom mjestu otvaraju, na drugom zatvaraju. Kancelarka je očito odustala od provođenja istih pravila, koja bi važila za sve u borbi protiv pandemije. Pomno se napravilo niz prioritetnih grupa za cijepljenje protiv virusa – što je tipično njemački razrađeno do najsitnijih detalja i teško razumljivo a onda nam se dogodi da propustimo naručiti dovoljno cjepiva.
Potom se u medijima krene negativno pisati o postojećem cjepivu, onom koje proizvodi AstraZeneca, tako da se sada samo mali broj građana želi s njim vakcinisati - iako vakcina dokazano djeluje. Šta reći. Mi više ne vidimo šumu od drveća! Prilično smo uobraženi, mi Nijemci!
Mnogo toga u ovoj zbrci može se pripisati tradiciji: obrazovanje je, na primjer, uvijek bilo stvar pokrajine a dijelom apsurdne razlike u obrazovnoj politici i nivou već obrazovanja su dugo sastavni dio njemačke svakodnevice. Ali to je zanemareno, jer je zemlja u cjelini dobro prošla s ovim oblikom federalizma - čak i na početku pandemije.
A tada, prije godinu dana, stvari su izgledale ovako: I mi, Nijemci, smo u stanju da dovedemo pandemiju pod kontrolu! Finansijskom krizom, krizom eura i izbjegličkom krizom upravljali smo bolje od mnogih drugih. Odavno u nama postoji osjećaj samozadovoljstva, koji često vodi do toga da propustimo odlučujući priključak: Njemačkoj je u oblasti digitalizacije - oprezno rečeno - potrebna velika obnova. Gdje još u Evropi 2021. godine postoje lokalni zdravstveni zavodi, koji brojke o inficiranim ljudima i zarazi šalju u glavni grad faksom?
- pročitajte i ovo: Spor oko zatvaranja granica unutar EU
Iskren pogled na sebe
Njemačka treba hitno baciti iskren pogled na sebe. To nije pledoaje za samokomadanje (još jedna njemačka specijalnost). I dalje ćemo biti jedna od ekonomski najjačih zemalja na svijetu. Zalažemo se za međunarodnu saradnju u borbi protiv pandemija, zaštitu klime i očuvanje mira.
Ali tu i tamo trebali bismo preispitati svoje stanje. Spašavati državu dok se ne ubijemo štednjom, kako bi ostvarili sveti cilj i došli na "crnu nulu" nije bila dobra ideja. Velikodušno smo podržali mnoge kompanije tokom pandemije. Skraćeni rad pokazao se blagoslovom tokom financijske krize. Ali zaboravljamo koliko su važni mladi osnivači firmi, samostalni radnici, umjetnici i kulturni radnici, slomljeni birokratijom.
Vrijeme je za debatu o sebi
Došlo je vrijeme je raspravu o tome kako bi se Njemačka trebala promijeniti nakon pandemije. Ili bolje rečeno: kako da Njemačka ostane u dobrom stanju, čak i ako virus ne ode i ako buduće pandemije zakucaju na vrata.
Zato nam je potrebna efikasna i produktivna država sa što manje hijerarhije. Potreban nam je novi pogled na moderne oblike samostalnosti. Federalizam bi trebali zadržati, tamo gdje se pokazao dobrim. Ali trebali bismo se odvažiti na više centralizma, ako je to potrebno. A ne bi bilo loše ni da malo smanjimo našu uobraženost.