Korona u Njemačkoj - Pleksiglas i velike demonstracije

Ujutro se kroz Berlin vozom vozim na posao. Prije nekoliko sedmica jedva da je netko bio u vozu. Gotovo svi nose maske, ali se više ne govori o držanju odstojanja. Stopa iskorištenosti voza je oko 60 posto. Pješačka staza od željezničke stanice do zgrade DW: puno bicikala, puno prolaznika, mnogo maski. Dolazak u redakciju - drugačiji i strožiji svijet: puno ploča od pleksiglasa, sredstava za dezinfekciju, maski, udaljenost. Većina kolega i dalje radi od kuće.

Bundesliga se već nekoliko sedmica igra bez gledalaca, većini djece nije dopušteno ići na nastavu, ali demonstracije su opet dopuštene. Ljudi koji izlaze na ulicu protiv ograničenja moraju slušati dosta kritika - i to s pravom.

Merkelova se ponovno povukla u kancelariju

S druge strane, aplaudiraju oni koji protestuju protiv rasizma u Sjedinjenim Američkim Državama. Samo proteklog vikenda se na Alexanderplatzu u Berlinu  okupilo  gotovo 15.000 ljudi.  Apel vladinog glasnogovornika u ponedjeljak zvuči gotovo bespomoćno: ustajanje protiv rasizma naravno je dobrodošlo, ali, citat: "Na takvim događajima mora biti moguće nositi maske i držati minimalnu udaljenost od 1,5 metra."

Međutim, očito da nije. Zapanjujuće je kako je kancelarka dosta ovlasti prebacila u ruke saveznih zemalja. S obzirom na mali broj infekcija, skoro da sa svojim oštrim korona kursom, ima šanse nadglasati premijere saveznih zemalja. Jer tamo, u saveznim zemljama, uvijek je postojala snaga djelovanja. Od tada se vratila tamo gdje je bila prije svojih značajnih govora prije nekoliko sedmica:  u kancelariju.

I tako pažljivo tražimo put kroz korona tunel koji sada na kraju pokazuje puno svjetla. Ali miru uistinu ne vjerujemo: kafići i restorani nisu ni blizu toliko posjećeni kao što smo očekivali - pivo između ploča od pleksiglasa možda i nije tako dobro. Iznenada se u medijima pojavljuju i druge teme, posebno neredi u SAD-u.

Više zabrinuti za posljedice pandemije

Percepcija Corone više se bavi kolateralnom štetom: u ekonomiji, u porodicama, u školama i obdaništima. Strahovi od horor scenarija u klinikama se nisu ostvarili iako je u Njemačkoj umrlo gotovo 9.000 ljudi. Iznenađujuće mnogi ljudi u anketama navodi kako se više ne boje infekcije. Virolozi se trude da se probiju sa svojim upozorenjem o mogućem drugom valu.

Ko još zna koliko se ljudi trenutno smije sastati? Do deset osoba iz maksimalno dva domaćinstva - to je pravilo do 29. juna.  Ali se stiče osjećaj da je to prepušteno ljudima da o tome sami odlučuju.

Čežnja za normalnim stanjem

Još uvijek nisu vidljive sve štete - na poslu, u porodici, u osjećaju sigurnosti ljudi. Za sada postoji samo osjećaj da je Njemačka očito uspjela bolje proći od mnogih drugih zemalja: možda samo imajući sreće. To je puno, ali to također znači da će možda Njemačka prebrzo doći na dnevni red. Prije svega jer mnogi ljudi napuštaju zajednički kurs.

Postoji čežnja za normalnim stanjem prije izbijanja krize. To se jasno može vidjeti iz anketa o vrijednosti vladajuće koalicije. Izreka "Mamica to već radi" , koja je aktuelna posljednjih 15 godina, kod mnogih bi mogla trajati malo duže. Ali "normalno stanje", status quo prije Corone, odavno je prestalo postojati.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android