Kosooki Djed Mraz

Sedmogodišnja Rhea je uzbuđena. Pred njom stoji Djed Mraz od krvi i mesa: u debelom crveno-bijelom kaputu, s kapom, ogromnim crnim čizmama i zlatnim anđelom u pratnji. Iza odijela Djeda Mraza krije se Hu-Ping Chen. "Sve je počelo tako što me jedna prijateljica pitala mogu li joj priskočiti u pomoć. Kod nje u vrtiću je Djed Mraz koji je bio angažiran otkazao i trebala je zamjenu. Naravno da sam bio uzbuđen. Nisam uopće znao što da radim. Ali svi su se dobro zabavljali. Kad hodaš okolo u ulozi Djeda Mraza, onda nailaziš na tako beskrajno i otvoreno veselje - svi na neki način postaju djeca i to je fenomenalan osjećaj", priča 56-godišnji berlinski Djed Mraz kineskih korijena.

"Nitko me ne pita odakle sam"

Kada nije u službi kao Djed Mraz, radi kao psiholog u berlinskoj sveučilišnoj klinici Charité. Roditelji su mu Kinezi, kršćani, a on sam je rođen u Berlinu. U njegovom domu se, kaže, slavio Božić, ali za njega je danas to više lijepa tradicija nego vjerska dužnost.

Njemačka je njegova domovina, njemački njegov maternji jezik, a kineski ne razumije. "Ja doduše izgledam kao Kinez, ali kad obučem kostim Djeda Mraza, nitko me ne pita odakle sam. Pa i Djed Mraz je zapravo internacionalna pojava. Mogao bi biti kakav god. Djeci je potpuno svejedno odakle je." Samo mora biti uvjerljiv. A za to mora imati, smatra Hu-Ping Chen, pravu, kuštravu bradu. On je zato već poslije ljeta počinje puštati. Prije nego što stane pred djecu pospreja ju onda bijelom bojom, nacrta si crvene obraščiće i napuni svoje vreće zlatnim čokoladnim talirima.

Stalne "mušterije" berlinskog Djeda Mraza

Dobar Djed Mraz, po mišljenju Hu-Ping Chena, mora imati talenta za improvizaciju i raspolagati širokim repertoarom pjesama. On nikada ne kudi niti kritizira već uvijek hvali i motivira.

"Mušterije" Hua-Pinga Chena nisu samo djeca nego i puno odraslih - vjernih, stalnih mušterija koji ga se sjećaju još iz svoga djetinjstva i sada ga angažiraju za svoje božićne zabave, pa čak i vjenčanja. Posebno cijene njegovo bogato znanje o Božiću i fleksibilnost. Hu-Ping Chen tako, na primjer, zna da u jednoj američkoj obitelji mora nastupiti kao Santa Claus, ali ne na Badnjak nego na sam Božić i da je u istočnoj Europi poznatiji kao Djed Mraz koji dolazi na Novu godinu nego kao Djed Božićnjak. "Dijelim poklone i u jednoj ruskoj obitelji. Tamo uvijek bude jako puno ljudi, prijatelja obitelji i jako, jako puno ukusne hrane. Puno se i pjeva. U japanskim obiteljima, na primjer, morate paziti da poklone predajete s dvije ruke, a ne samo s jednom."

Posebno božićno slavlje

Sve više kupljenih poklona, a sve manje individualno osmišljenih - i uopće komercijalizacija Božića - trend je koji Hu-Ping Chen uočava proteklih godina i to konstatira s dozom sjete.

Jedno božićno slavlje njemu se posebno urezalo u sjećanje: "Bila je jedna žena koja je dobila nasljedstvo. Zajedno smo upriličili dijeljenje poklona u bolnici za djecu koja će umrijeti. Ta žena je platila poklone i mi smo ih na jednoj predivnoj svečanosti uručili djeci. To je bilo jako dirljivo. S jedne strane smo se veselili, ali s druge strane je to bio vrlo čudan osjećaj, jer smo znali da će za mnogu od te djece to biti zadnji Božić u životu."

No tuga inače nije sastavni dio programa nastupa Hua-Pinga Chena. Djeca razvedenih roditelja, nezaposlenih, iz siromašnih obitelji - većina njih, zahvaljujući Djedu Mrazu, barem na pola sata zaborave svoje svakodnevne probleme.

Autori: Aygül Cizmecioglu / Dunja Dragojević

Odg. urednik: A. Slanjankić