1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kosovo: Pored svoje u tuđoj kući

11. novembar 2009

Na Kosovu je na hiljade interno raseljenih Srba. Pored svojih, koji su uzurpirani i udaljeni svega nekolioko kilometara, žive u tuđim kućama i stanovima. Samo u Velikoj Hoči i Orahovcu je desetak takvih porodica.

https://p.dw.com/p/KTlZ
Ulica u starom gradu u Prizrenu
Foto: Filip Slavkovic

Mirjana Miljković iz Orahovca, sa suprugom i sinom, već jedanaestu godinu, kao interno raseljeno lice, živi u svega nekoliko kilometara udaljenoj Velikoj Hoči, selu sa oko 700 žitelja srpske nacionalnosti. U svoj stan, u donjem dijelu Orahovca nastanjenom uglavnom Albancima, ne može da uđe jer je zauzet.

“Samo sam jednom bila, preko neke organizacije. Kada sam ušla i vidjela šta je u stanu – onesvijestila sam se i ništa nisam znala.“

Niti hoće da kupi niti hoće da izađe

Bračni par Miljković iz Orahovca
Foto: Refki Alije

Još teže joj pada to što se u njen stan uselila nekada prva komšinica, sada zaposlena u kosovskoj policiji.

“U mom stanu živi pripadnica kosovske policije. Ona treba da održava red, a ne da ulazi u tuđe stanove. Prije rata bila mi je prva komšinica i imali smo stan jedna do druge. Slagale smo se i bile smo u sobri odnosima. Ali, sada mi je zauzela stan i živi u njemu. Niti hoće da ga kupi, niti da izađe njega”, priča Mirjana.

Na pitanje da li bi se vratila da živi u svoj stan ona kaže: “Za sada nema nikakvih mogućnosti da tamo živimo, jer u tom dijelu grada ne živi nijedan Srbin, a ja sama ne mogu. Prodala bih stan kada bi htjela da ga oslobodi. Šta da radim… Sada, kada bi moj gazda tražio da platim kiriju, ja ne bih imala od čega. Od 11.000 dinara. Ako odvojim 60 do 70 evra, šta ćemo mi da jedemo?“

Muž na minimalcu

Zwei Serben aus dem Dorf Koretiste, Gnjilan im Kosovo
Srbi u Koretištu kod GnjilanaFoto: Mir Ajete Beqiraj

Promijenili su Miljkovići više kuća i ne znaju dokle će ovako. Trenutno im je bivši kolega iz Velike Hoče ustupio kuću.

“Promijenila sam šest kuća. Puste me mjesec - dva ili godinu dana, a nakon toga mi traže kiriju, a ja nemam odakle da platim pa mijenjam kuće kao niko“, priča kroz plač ova sredovječna žena.

Njen suprug Srećko, nekada radnik PKB “Orvin”, dobija minimalac.

“Teško je živjeti po tuđim kućama, a primam samo minimalac. I da hoću ne mogu da radim. Operisao sam oba oka, pa slabije vidim i ne mogu da radim teže poslove.“

Neka mi zaposle sina…

Miljkovići i pored svega žele da se integrišu u novo kosovsko društvo. Njihov sin Mirko, koji je završio srednju elektrotehničku školu u Orahovcu, želi da se zaposli. Prije dva mjeseca prijavio se na konkurs koji je raspisala Kosovska elektro korporacija (KEK) sa sjedištem u Prizrenu, ali odgovor još nije dobio.

“Vlada Kosova, kako stalno ističu, želi da zaposli Srbe. Evo neka mi zaposle sina, završio je traženu školu, traži se radnik…”, kaže Mirjana Miljković.

U gornjem dijelu Orahovca i Velikoj Hoči živi još oko 1.500 Srba ili dva do tri puta manje nego prije 1999. godine. Oni su se iselili sa Kosova, ili stanuju nedaleko od svojih domova, a ne mogu da žive u njima.

Autor: Refki Alija, Prizren

Odg. urednik: Svetozar Savić