Kosovu je hitno potrebna sposobna vlada

DW: Kosovo očekuju novi parlamentarni izbori. Oni su ovaj put posebni. Kakva su vaša očekivanja?

Valeska Esch: Iskreno se nadam da će ovogodišnji parlamentarni izbori iznjedriti stabilnu vladu sa solidnom parlamentarnom većinom. Za zemlju i njenu mladu demokratiju bilo bi važno kada bi ovi izbori stvorili trajniju vladu koja bi se mogla pozabaviti mnogim gorućim problemima u zemlji. Kosovu je hitno potrebna vlada sposobna za djelovanje. Primjerice, za usvajanje Zakona o ekonomskom oporavku od posljedica pandemije Covida-19 u parlamentu trebalo je tri mjeseca, iako se uistinu radilo tek o pravovremenoj dodijeli hitne pomoći. Očekujem da sve političke stranke ozbiljno shvate izborni mandat i stave budućnost zemlje iznad vlastitih političkih interesa. U to spada prevazilaženje dubokih političkih podjela i spremnost za formiranje vladajuće koalicije na osnovu zajedničkih ideja o budućnosti zemlje, a ne da to zavisi samo od podjele pozicija. Čak i ako je to postalo centralno pitanje predizborne kampanje: riječ je više o pitanju ko je buduća predsjednica ili predsjednik zemlje, pogotovo jer je ova pozicija, prema Ustavu, nadstranačka. Poenta je boriti se protiv pandemije i njenih posljedica, što je veliki izazov za sve države svijeta. Radi se konačno o provođenju važnih reformi, ne za EU, već za ljude u zemlji. A i o tome da se konačno postigne napredak u dijalogu sa Srbijom.

Tri dana kasnije Kosovo slavi svoj 13. rođendan. Zemlja u tinejdžerskom dobu imala je vrlo burnu godinu. Koji je vaš bilans stanja?

Mislim da je Kosovo prošle godine izgubilo puno vremena. Izbijanje pandemije Covida-19 naopačke je okrenulo mnoge stvari širom svijeta i povuklo mnoge političke i financijske resurse. Upravo zbog toga bilo bi važno koncentrirati se na najvažnija pitanja. Umjesto toga, u martu je, nakon nepuna dva mjeseca, izglasanim nepovjerenjem vladi došlo do prinudnog formiranja nove vlade i to tako tijesnom većinom u parlamentu da je jedva bilo prostora za manevar. Shodno tome, zemlja nije postigla gotovo nikakav napredak u reformama, a također nije bilo značajnog napretka u dijalogu sa Srbijom. Zato je, prema mom viđenju, važnije da buduća vlada ima dovoljnu podršku za rješavanje ovih teških pitanja i da buduća opozicija također bude svjesna svoje odgovornosti i konstruktivno shvati svoju ulogu.

Jedan od najvećih izazova za novu vladu, pored rješavanja političkih izazova, jeste i rješavanje sukoba sa Srbijom. Njemačka i Francuska do sada su po tom pitanju igrale vodeću ulogu unutar EU-a. Protekle sedmice je u Parizu održan i sastanak Vučića i Macrona. Na Kosovu se ljudi već pitaju da li se Njemačka možda povukla. Hoće li se Njemačka manje baviti pitanjem Kosova u izbornoj 2021. godini?   

Ne vjerujem da bilateralni sastanak predsjednika Macrona i predsjednika Vučića daje odgovor o budućoj ulozi Njemačke u dijalogu. Francuska i Srbija tradicionalno imaju dobre odnose, a bilateralna razmjena nije neuobičajena. Također, ne vidim naznake da se Njemačka povukla. Savezna vlada Njemačke je više puta jasno stavila do znanja da je glavna osoba odgovorna za dijalog Beograda i Prištine specijalni predstavnik EU Miroslav Lajčak i da on ima punu podršku Njemačke. Lajčaak je ovih dana upravo države članice EU-a izvijestio o svojim aktivnostima i pretpostavljam da će mu se mandat produžiti i da može nastaviti računati na aktivnu podršku Berlina, bez obzira na ishod saveznih izbora na jesen ove godine.

Kosovari očekuju da će Bidenova administracija dati novi impuls u rješenju dijaloga sa Srbijom. Šta će pri tome biti najveći izazov?

Po mom viđenju, najveći izazov je prije svega dogovor oko zajedničke pregovaračke pozicije na Kosovu. Jasno je pak da je za kosovsku vladu cilj dijaloga priznanje nezavisnosti zemlje od strane Srbije. To bi također bilo važno kako bi se unutar EU-a u to ubijedile i one zemlje koje ne priznaju Kosovo. Na putu ka tom cilju, Kosovo podržavaju Sjedinjene Američke Države, ali i mnoge države članice EU-a. Samo što se EU kao organizacija mora ponašati statusno neutralno, ali to ne znači da se to odnosi i na njene članice. Ali i Kosovo će morati da pravi kompromise. Mislim da je važno pronaći načine za provođenje već postignutog sporazuma na takav način da on ne krši ustav i presudu Ustavnog suda, kao i da u budućnosti ne komplicira centralni proces donošenja odluka u zemlji. Po mom mišljenju je pozitivno što Bidenova administracija jasno podržava dijalog koji vodi EU i očekujem da će u budućnosti ponovo biti ostvarena uža saradnja između SAD-a i EU-a.

Bivši američki predsjednik Donald Trump već je uspostavio diplomatske odnose između Kosova i Izraela. No, ta cijena bila je visoka. Hoće li otvaranje kosovske ambasade u Jeruzalemu imati (negativan) uticaj na kosovsku (pregovaračku) poziciju u odnosu na EU?

U principu, EU u vezi sa pristupnim procesom očekuje i približavanje svojim vanjskopolitičkim stavovima. Ta očekivanja je EU po ovom pitanju jasno izrazila. O konkretnim efektima mogu samo nagađati.

Prema nekim medijskim izvještajima, pojedini analitičari već traže nove alternative punopravnom članstvu balkanskih zemalja u EU? Kako ocjenjujete ove alternative?

Ne postoji ekvivalentna alternativa punopravnom članstvu u EU i, barem u Njemačkoj, perspektiva punopravnog članstva se ne dovodi u pitanje. I novoizabrani predsjednik CDU-a Armin Laschet je jasno izrazio svoju podršku toj perspektivi. Ipak, mora se naravno priznati da sve članice EU-a ne podržavaju tako aktivno perspektivu pridruživanja kao Njemačka i da su ponovljena odlaganja za Sjevernu Makedoniju umnogome narušila vjerodostojnost te perspektive. Strukture odlučivanja u EU, međutim, zahtijevaju jednoglasnost u pitanjima proširenja i svaka država članica, nažalost, može sama zaustaviti napredak. Ovo je temeljni izazov za EU, ne samo u pitanjima proširenja: EU nije država, već 27 država članica, koje sa sobom donose svoje interese. To često otežava donošenje odluka na evropskom nivou. Međutim, istovremeno se mora primijetiti da, izuzev Sjeverne Makedonije i djelimično Albanije, reformski napredak u regiji tokom posljednjih godina nije uvijek bio uvjerljiv. Uvjerenje unutar mnogih država članica EU jeste i ostaje da su reforme prvenstveno u interesu samih zemalja, te se u skladu s tim očekuje da se bez pritiska izvana ostvaruje napredak. Možda bi se pak trebalo razmisliti o jednoj postepenijoj integraciji tih zemalja u evropske strukture, ali da to ne bude alternativa punopravnom članstvu.

Valeska Esch je programska direktorica njemačkog Aspen instituta za Evropu, 

Razgovor vodila: Anila Shuka

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android