Krajnje je vrijeme: političari moraju spriječiti krizu bankarskog sektora

Već sedmicama Međunarodni monetarni fond i brojni eksperti upozoravaju da bi moglo doći do zastrašujućeg scenarija koji političari u Europi ne žele sagledati na pravi način i to do nove krize bankarskog sektora. No sada to više ne mogu ignorirati. Situacija u bankama u Europi je lošija nego što je bila nakon bankrota Lehmann-Brothersa 2008. godine. Njemačka kancelarka Angela Merkel i drugi vodeći europski političari su tek postepeno priznali da će banke u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i možda i u Njemačkoj trebati od države svjež novac, zapravo mnogo novca i to brzo.

Banke su pune propalih državnih obveznica čije vraćanje postaje neizvjesno. Već i sama pretpostavka da bi reprogramiranje grčkih dugova dovelo do ogromnih gubitaka u pojedinim bankama vodi do vrtoglavog zaoštravnja krize. Prva žrtva je belgijsko-francuska banka Dexia koja će sada državnim novcem vjerojatno biti spašena drugi put. Banke više međusobno ne posuđuju novac jer nemaju povjerenja. Europska centralna banka i druge centralne banke priskaču u pomoć dajući novac kako bi sistem uopće mogao funkcionirati. Ova igra će moći trajati samo još nekoliko sedmica, a možda i samo nekoliko dana, upozoravaju eksperti.

Bez koncepta

Šef Svjetske banke, Robert Zoellick, nažalost ima pravo kada kaže da Europljani nemaju koncept, već samo kupuju vrijeme sa svojim maštovitim paketima za spašavanje eura. No on nije rekao da ni u SAD-u ne postoji konačni koncept. Tamo Federalne rezerve, dakle američka Centralna banka, jednostavno štampaju više novca. Posljedice su neizvjesne. 

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy su nakon sastanka u Berlinu najavili da će tek koncem oktobra prezentirati rješenje za krizu bankarskog sektora koja zahtijeva hitno rješenje. To je rizična igra. Merkelova želi da Grčkoj bude oprošten dio duga i zato treba suglasnost Francuske. Sarkozy to želi prihvatiti ukoliko će za spas francuskih banaka moći dobiti novac iz europskog paketa za spas eura. S druge strane Njemačka to ne želi jer u konačnici ne trebaju njemačke porezne platiše ispravljati pogrešne odluke menadžera francuskih banaka. Ipak za takva principijelna razmišljanja više nema vremena, mora se djelovati. Mišljenje kancelarke Merkel da bi se banke trebale najprije same na tržištu pobrinuti za novac je avanturističko i neodrživo. Jer kada bi to banke mogle ne bi sada bile u škripcu.

Merkelova ima šansu

Kancelarka Merkel ima sada šansu, kao predstavnica najveće europske ekonomije, napraviti hrabar korak naprijed i stabilizirati bankarski sistem, a time i pomoći cjelokupnoj privredi. Istodobno ona svojim poreznim platišama i biračima mora reći da ovaj korak nije jeftin i da on vjerojatno vodi ka novim dugovima Njemačke. Agencije za rejting smanjile su ocjenu kreditne sposobnosti Italije i Španjolske jer sumnjaju da će spašavanje banaka dodatno oslabiti kreditnu sposobnost tih zemalja. Ista ocjena se može očekivati i kada je riječ o Belgiji, a to bi se moglo desiti. A ovisno od toga koliko će biti opterećenje zbog reprogramiranja grčkih dugova i spašavanje banaka ni Njemačka nije imuna od toga da izgubit svoju najbolju ocjenu.

Moguće je žaliti se zbog bespomoćnosti političara i moći koje imaju financijska tržišta, ali u ovom trenutku nije vrijeme za to. Realnost diktira ono što se mora činiti. Prije svega mora biti spriječen kolaps, a onda je vrijeme za ozbiljne reforme bankarskog sektora. Šansa da se to provede, koja je postojala nakon bankrota Lehmanna, je propuštena. Ovaj put ona mora biti iskorištena. Sektor investicionih banaka je i u Europi i u svijetu prevelik. Njegov upravljani razvoj i vraćanje na razumnu veličinu u narednim godinama je neizbježno. No prije svega se mora prevazići aktuelna kriza. Naredni samit šefova država i vlada EU je vjerojatno posljednja šansa za to. 

Autor: Bernd Riegert 

Odg. urednica: Marina Martinović