"Krivotvoritelj stoljeća"

Policijski inspektor René Allonge je uvjeren da nema savršenog krivotvoritelja. "Svi oni rade greške", smatra Allonge koji se nalazi na čelu jedne od tri istražne grupe u Njemačkoj specijalizirane za krivotvorene umjetnine. No usprkos svemu on smatra da se u zbirkama i muzejima diljem svijeta nalazi još "najmanje 25" "umjetnina" krivitovritelja Wolfganga Beltracchija koji od jeseni prošle godine sjedi u zatvoru. "On je bio dobar zanatlija ali i on je radio greške, prije svega stilske", govori Allonge na rubu jedne konferencije o međunarodnom krivotvoriteljskom miljeu.

Još oko 30 krivotvorina

Iskusni policajac zna o čemu govori jer na kraju krajeva je upravo zbog njegove upornosti prošle godine došlo do uhićenja a na kraju i osude jedne od najuspješnijih bandi krivotvoriteljla. Grupa oko Beltracchija je tržište umjetnina zavila u crno. I to ne samo zbog konkretne materijalne štete koja se procjenjuje na preko 35 milijuna eura nego i zbog kvarenja ugleda mnogih "poznavatelja" koje je drski krivotvoritelj godinama opskrbljivao krivotvorenim djelima moderne umjetnosti.

Tri mjeseca nakon presude bivšem hipiju i nesuđenom povjesničaru umjetnosti, kriminolozi još uvijek tragaju za Beltracchijevim "remek-djelima". "Polazimo od toga da je Beltracchi na tržište izbacio preko 100 krivotvorina. Dosad je otkriveno oko sedamdesetak", kaže Allonge. Nedavno je u Japanu otkriveno novo djelo iz radionice "krivotvoritelja stojeća".

Daleko od očiju javnosti

Beltracchi je zajedno s tri suradnika, među kojima je i njegova supruga, krajem listopada prošle godine u Kölnu osuđen na šest godina zatvora. On je godinama sustavno na tržište izbacivao izmišljena djela poznatih umjetnika prve polovice 20. stoljeća poput Maxa Ernsta ili Maxa Pechsteina. Svoje znanje (Beltracchi je studirao povijest umjetnosti) vješti krivotvoritelj je iskoristio za "podmazivanje" tržišta. Naime sve prodane slike su kupcima bile predstavlljane kao dio jedne privatne kolekcije koja dotad nije bila dostupna javnosti. "Zaboravljena" djela velikih majstora su tako posljednjih godina visila po zidovima mnogih poznatih muzeja i privatnih zbirki diljem SAD-a, Francuske i Nizozemske.

Allonge smatra da praksa procjena umjetnina na prijateljskoj bazi ne bi smjela da bude više dozvoljena te preporuča stručno mišljenje iz više izvora. Kriminalistima doduše u međuvremenu na raspolaganju stoje metode za otkrivanje falsifikata (poput utvrđivanja starosti okvira ili tragova naknadne obrade) ali i bolja kontrola prilikom kupnje je nužna. No problem često predstavlja činjenica da se mnoge transakcije drže podalje od očiju javnosti a prevareni kasnije često oklijevaju s izlaskom u javnost kako ne bi narušili svoj kolekcionarski ili galeristički ugled.

Autor: Nenad Kreizer (dpa)

Odgovorni urednik: Svetozar Savić