Kriza "gurnula" godišnji na čekanje

Sedam cigareta, tri kafe i dvadesetak nervoznih krugova oko kočije, u koju su upregnuta dva bijela konja – tako je posljednja tri sata ovog toplog nedeljnog prijepodneva, čekajući turiste ispred bečke Opere, proveo kočijaš Fertl, zvani Zigeuner (Cigo). Prve ozbiljnije mušterije danas su turisti iz Švicarske, porijeklom Etiopljani, a kočijaš Fertl očigledno je stari bečki šarmer.

„Francuski dio Švicarske je najljepši, lijep je gotovo kao Etiopljanke koje imaju tako prekrasne crta lica, čim sam Vas vidio, znao sam da ste porijeklom iz Etiopije“, kaže Fertl, šeretski namješta šešir i objašnjava onda dugo i detaljno koje se sve znamenitosti mogu razgledati prilikom vožnje kočijom kroz centar Beča. Turisti se smješkaju, pomno prate Fertlovo izlaganje, a onda kažu „hvala za sada, još ćemo razmisliti“.

„Po želji“, kaže Fertl uz blagi naklon, desnom rukom kratko dotiče izlizani cilindar, a onda se okreće na drugu stranu, prevrće očima i - pali sljedeću cigaretu. „Eto, tako vam to ide ovih dana“, kaže razočarano, „razgledaju, pitaju i onda - razmišljaju!“

„Zašto se nismo odlučili za vožnju kočijom? Pa, jednostavno, ne možemo potrošiti više novca nego što smo planirali.“, pravdaju se nešto kasnije dotični turisti iz Švicarske, „iako smo na odmoru, moramo ipak paziti na svaki cent.“

"Odmah nudimo popust!"

Nekoliko stotina metara dalje, ispred crkve Svetog Stefana u samom centru grada, studenti u renesansnim odorama prodaju karte za koncerte i pozorišne predstave širom grada, i kao i kočijaš Fertl, žale se na slab promet. „Prodajemo puno manje karata nego prošle godine, a to je naravno loše, jer živimo od procenata“, kaže Aki, student ekonomije „moja strategija ove godine je da odmah, čim priđem potencijalnoj mušteriji, ponudim popust. Inače, svi kažu kako će još malo razmisliti, a takve koji razmišljaju najčešće više i ne vidite.“

I Austrijski turizam je, dakle, u krizi. Prema navodima instituta „Statistik Austria“, zemlju će ove godine posjetiti 10 - 20 % manje turista nego prošle godine. Razlog tome je, dakako, svjetska privredna kriza, a Beč i Austrija najviše će žaliti za turistima iz Njemačke, Velike Britanije, Japana i SAD-a, koji su jake platežne moći. Iako Austrija istovremeno bilježi znatno veći broj turista iz, kako se navodi, „novih članica EU“ - Češke, Poljske, Slovačke i Mađarske – njihovo gostovanje neće ipak nadoknaditi gubitke nastale izostankom turista iz „bogatijih“ zemalja.

Tvrdi to i Manfred Haiden, vlasnik planinskog motela Almfrieden, u izletištu Hohe Wand, 60 km južno od Beča. „Turisti iz istočnih zemalja istina dolaze, ali oni ne troše toliko puno. Većina ih kampuje, kada idu na izlete sa sobom nose sendviče, i jedino što sebi priušte u gostionici je po koje piće ili kafa nakon ručka.

I Austrijanci štede

Međutim, mala je zarada i od Austrijanaca koji umjesto, recimo, u Egipat, dolaze na odmor u Alpe, i oni štede. Najčešće sami kuhaju, a kada su u gostionici poručuju samo jeftinija jela.“ Ima li on strategiju za posao u kriznim vremenima? „Imam“ kaže Manfred „ove godine nudimo jednostavnija, tradicionalna pučka jela, njih prirediti i nas košta znatno manje, pa su onda i cijene niže. To je trenutno jedini način da se gosti privuku.“

I Bosanci i Hercegovci moraju da "stegnu kaiš"

No jednako kao i austrijski turizam, kriza je, reklo bi se, pogodila i građane BiH u Austriji i poremetila i njihove planove za godišnji odmor, kaže tako npr. Darko Zekić iz Vlasenice. „Pa evo, ja sam ove godine planirao otići na Jadransko more, međutim usljed ove ekonomske krize, nazovimo to tako, koja je zakačila i moj džep, vjerovatno ću otići tu negdje na neko austrijsko jezero, na par dana, na neko kampovanje sa nekim društvom – jeftinije je u svakom slučaju nego otići na more.“ A ovako će istovremeno, šali se Darko, pomoći malo i svojim austrijskim „domaćinima“ i malo ih „pogurati u ovom iznenadnom kokozluku“. Oni na to nisu navikli, dodaje, pa ih, šali se, treba malo „pripaziti“.

Kod Gorana Osmanovića iz Mostara, neće, kaže, biti velikih promjena. Njegova sreća je, kaže, što njegov grad nije daleko od mora. „Pa da, blizu mi je, pa ću na obdan na more. Najviše volim kad sam sa porodicom i kad sam kod kuće. Ove godine će inače biti manje Majorki, Egipata itd., teško je...kriza se osjeti na svakom koraku.“

Sve je, istina, u parama i kad si kod kuće, kaže Goran. Izlazi se, troši se...Ako ništa drugo, kod kuće je barem spavanje besplatno.

Autor: Emir Numanović

Odg. urednik: Azer Slanjankić