Kriza na relaciji EU Turska

Iz ugla posmatranja EU Turska je počinila tešku taktičku grešku.Odbijanjem da se izjasni protiv ponovnog uvodjenja kaznenog zakona u slucaju bračne prevare, turski parlament pokazuje nedostatak volje za reformama. Oštrina kojom je turski premijer Recep Tayip Erdogan uputio kritiku Evropskoj komisiji , iznenadila je Brisel. Glasnogovornik Komsije je samo ponovio ono što je komesar za proširenje Günther Verheugen izjavio prilikom posljednje posjete Ankari. On je vezivanje reforme kaznenog prava sa problemom bračne prevare ocijenio kao dobar vic.

Erdogan se sada pozvao na neograničeni suverenitet Turske i izjasnio protiv svakog miješanja izvana.To je u Briselu zazvučalo kao uzbuna, jer biti član EU, za jednu državu znači dobrovoljno se odreći dijela svog suvereniteta. Onome ko želi živjeti u zajednici i profitirati od njenih prednosti, mora to biti sasvim jasno. Kada se radi o poltičkim oblastima koje se tiču unutarnjih stvari jedne zemlje, Brisel ima široke kompetencije. Evropski sud u Luksemburgu zastupa pravo koje neposredno važi za sve gradjane Unije. Takodjer bi se i Turska kao članice morala tome prikloniti.

Čini se da to još nije doprlo do turskog premijera Erdogana i prije svega njegove partije AKP. Može se posumnjati i da je neuspjelo provodjenje reforme kaznenog prava samo vrh programskog ledenog brijega, koji umjereni islamisti vladajuće partije žele u budućnosti provesti. Ali, turska vlada ima još vremena da ispravi grešku, jer će tek u decembru šefovi država i vlada EU odlučivati o početku pregovora sa Turskom. Izvještaj evropske komisije o Turskoj koji bi trebao biti predstavljen 6. oktobra , morao bi biti pod sasvim negativnim uticajem spornog paragrafa o bračnoj preljubi.

Izjave šefa turske vlade su samo navodjenje vode na mlin za protivnike ulaska Turske u EU, kao što je predsjednica CDU-a Angela Merkel.Ona sada može upozoriti ,da je reformski " površinski lak" u toj islamski prožetoj zemlji, na pojedinim mjestima izuzetno tanak.Sumnja u podobnost Turske za ulazak u evropsko elitno društvo mogla bi se pojaviti i kod do sada neodlučnih evropskih šefova vlada. Možda stav CDU-a o dodjeljivanju Turskoj privilegiranog partnerstva i nije tako nepravedan, jer bi se u najmanju ruku Turska tada mogla zaštititi od miješanja u njene "unutarnje stvari".