Zatvori oči i nastavi!
Frank-Walter Steinmeier, njemački ministar vanjskih poslova, otjelovljuje "rođenog diplomatu": uvijek učtiv, spreman na kompromise i brižljiv u izboru riječi, toliko da to postaje dosadno. Ali kada otvoreno govori, trebalo bi dobro slušati šta kaže. Mirovni proces u Ukrajini faktički je u zastoju, rekao je Steinmeier u utorak i dodao da opasnost od novih sukoba prijeti poput virusa. U vezi sa martovskim sastankom kvarteta sastavljenog od Njemačke, Francuske, Rusije i Ukrajine, koji već dvije godine pokušava da poboljša situaciju u dijelovima Istočne Ukrajine u kojima se vode borbe, Steinmeieru se otela ova rečenica: "Vrijeme je bilo loše a takvi su bili i razgovori!" No, ovi najnoviji razgovori u Berlinu, po njegovim riječima su bili "osrednji" - ni dobri, ni loši. Koje li skromnosti koja krasi pregovarače.
Veliki izazovi - rezultati mali
U prilog diplomatama bi se možda moglo reći: Toliko toga odjednom mora da se riješi: da se očuva krhko primirje (borbe su proteklih sedmica zaista smanjene, ali mira ipak nema), da se izvrše pripreme za komunalne izbore na teritoriji pod kontrolom separatista (nejasno je hoće li OSCE-u uspjeti da osigura njihovu provedbu), da se naprave neophodne izmjene zakona (koje je predsjednik Porošenko davno obećao ali nikako da ih sprovede). Ako ništa, sada su strane u sukobu postigle sporazum o linijama razdvajanja ali i boljoj uzajamnoj komunikaciji. To je rezultat, na koji se može gledati kao na uspjeh. Sada se samo dogovoru mora udahnuti život.
Sve se to dešava u vrijeme kada pregovarači- vodeće zemlje EU Njemačka i Francuska - kod kuće imaju drugih briga: izbjegličku krizu, desni populizam, ponovo Grčku, spor sa članicama EU sa istoka Evrope, tako reći probleme na svim poljima. Eksperti za istočnu Evropu odavno se žale da je konflikt u Ukrajini pao u zaborav. I tako se pred vilom Borsig u Berlinu, gdje se ovaj kvartet stalno susreće, ponavljaju iste scene. Lica pregovarača su napeta, zabrinutost i nemoć velika.
Evropa prepuštena samoj sebi
Tako to sve izgleda kada SAD odluče da puste Evropljane da sami rješavaju probleme, kao što je to uradio Obama, ako izuzmemo pokoju posjetu i upozorenje ministra vanjskih poslova Johna Kerryja. Pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji podržava proruske separatiste, nije dovoljno snažan, pogotovo ne u sadašnjoj situaciji, kada Putin aktivno vodi svjetsku politiku u Siriji. EU je igrala na kartu Porošenka i sada se razočarala, jer u Ukrajini vladaju korupcija i politički haos.
Šta sad? Zvuči čudno ali jedino što Evropskoj uniji preostaje je da nastavi, tamo gdje je stala: da sprovede lokalne izbore, održava kontakt i malim koracima korača naprijed. Primjer je postignuti dogovor o povećanju sigurnosti u "borbenim zonama" (ako se ispoštuje). Sankcije EU prema Rusiji, čiji rok uskoro ističe, bi se zapravo morale produžiti. Ponovo će dolaziti do čestih sastanaka u vili Borsig, u kojoj su se članice kvarteta do sada osam puta srele. Ali sa brzim i odlučujućim uspjesima ne treba računati. I ako ne dođe do bitnijih pomaka, uslijediće sporazum pod nazivom Minsk III, što je Steinmeier već nagovijestio. Ili će se Evropa povući iz konflikta, što bi bilo fatalno, ali ne i nezamislivo. Jer ovaj sukob je najbolji primjer koliko su ograničene mogućnosti i svezane ruke međunarodnoj kriznoj diplomatiji u multipolarnom svijetu.