1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kubansko prodavanje magle

Jan Walter
8. februar 2021

Savjet ministara u Havani usvojio je reforme, koje u velikom dijelu otvaraju tržište rada za samostalne preduzetnike. Kubanski ekspert i političar u Egzilu Elijas Amor ne vjeruje da je u pitanju istinsko otvaranje.

https://p.dw.com/p/3p3CC
Symbolbild I Landwirtschaft in Kuba
Foto: Yamil Lage/AFP/Getty Images

DW: Gospodine Amor, mjesec dana nakon reforme valute, komunistički režim u Havani obznanio je i reformu tržišta rada, koja bi građankama i građanima dopustila da većinu svojih poslova obavljaju samostalno. Tu se isključuju 124 aktivnosti poput dječjeg rada i iskorišćavanja zaštićenih životinjskih i biljnih vrsta, kao i strateški sektori poput zdravstvene zaštite i medija. To u početku zvuči kao ono što mnogi ekonomisti, uključujući i Vas već godinama od Havane zahtijevaju. U kojoj mjeri ste zadovoljni novim zakonom?

Elijas Amor: Odluku sam primio s pomiješanim osjećanjima. S jedne strane to je pravi korak da se u velikoj mjeri odobre privatne aktivnosti. S druge strane odobriti nije isto što i omogućiti. Mi smatramo da neće sad odjednom na Kubi da se stvori slobodno tržište, na kojem bi poslovali dosjetljivi preduzetnici. Jer, jedan jak privatni sektor je dijametralno suprotan ideologiji režima.

Postoji li na Kubi uopšte, nakon šest decenija planske ekonomije, još uvijek nešto što bismo nazvali preduzetnički duh?

Elías Amor Bravo
Elijas Amor BravoFoto: privat

Svaki put kada je država dozvolila neku vrstu privatnih aktivnosti, Kubanci su na noge postavljali odgovarajuće projekte sa velikom preduzetničkom kreativnošću. Velika većina Kubanaca u egzilu veoma brzo nađe put, etablira se, prosperira i nerijetko su veoma uspješni preduzetnici. Motivacija koju imaju kao privatnici nedostaje im naravno u državnim preduzećima, jer ne znaju ko zapravo profitira od njihovog rada. Usput budi rečeno i prije revolucije je bilo mnogo srednjih preduzeća na Kubi.

U kojoj mjeri su reforme pogodne za jačanje ekonomije?

Ukidanje zabrane privatne djelatnosti je veoma važno za mnoge sektore. Ali, okolnosti su trenutno poptuno nejasne: mi za sada ne znamo praktično ništa o mogućnostima finansiranja, oporezivanju, pravilima za specifične sektore i tako dalje. Pravna sigurnost izgleda drugačije, pogotovo što kubanski ustav u širem smislu predviđa da država i dalje odlučuje o raspodjeli imovine.

Preduzeća su dakle zavisna od milosti države, kada žele da nabavljaju sredstva za proizvodnju ili stvore rezerve?

Mi vidimo i danas da država onemogućava samostalnim poljoprivrednicima da kupe velike poljoprivredne površine. Pri tom su oni ti, koji u ovom trenutku prehranjuju Kubance, dok državno zemljište stoji netaknuto. Mnoge parcele koje obrađuju privatnici su toliko male, da su njihovi vlasnici ponovo zavisni od pridruživanja državnim zadrugama.

Jesu li onda reforme prodavanje magle?

Ne želimo tome da se nadamo, ali smatramo da jesu. Još jednom ponavljam: jak privatni sektor nije u interesu režima. I režim shodno tome i oporezuje privatnike: od 2016. je promet u privatnom sektoru porastao za 18 procenata, ali ubiranja od poreza za cijelih 158 procenata. To pokazuje da država želi prije svega da ojača svoje sopstvene pozicije i povrati kontrolu nad privredom. Jer, pod njenim vođstvom Kubanci očigledno nisu u situaciju da pokriju svoje potrebe.

Dakle, mislite da režim želi da iskoristi preduzetničku kreativnost kako bi napunio državne kase?

Režim je svoju državnu ekonomiju dugo vremena finansirao u najvećem obimu uz pomoć podrške svojih saveznika iz inostranstva. U posljednje vrijeme to su bile uglavnom isporuke nafte iz Venecuele, ali od 2016. ovaj izvor polako presušuje. Sada je korona kriza zaustavila i drugi po veličini izvor deviza – turizam. Pored toga početkom godine je došlo do reforme valute, kojom je režim privredu u zemlji podvrgao pravoj šok terapiji. Inflacija je već porasla, prije svega kada je riječ o životnim namirnicama, kojih ionako nedostaje.

Poljoprivrednik na polju kukuruza
Muke kubanskih poljoprivrednikaFoto: Yamil Lage/AFP/Getty Images

Dakle, reforma tržišta rada je s jedne strane zaista očajnički pokušaj da se stimuliše privreda, ali iz pomenutih razloga sumnjam u uspjeh. S druge strane, to je signal – takođe  sumnjiv – inostranim investitorima da se Kuba otvara sa ciljem da privuče devize u tu zemlju.

Elijas Amor Bravo, Kubanac u egzilu je predsjednik Kubanske liberalne unije (ULC) i profesor ekonomije u Valensiji (Španija). Na svom blogu „Kubanska ekonomija“ redovno piše o ekonomskoj situaciji u njegovoj domovini.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android