Kucnuo čas istine

Izvještaj uglednog vašingtonskog instituta World Watch je predstavljen jučer u Berlinu, uoči konferencije u Kopenghagenu, na kojoj će se pregovarati o novim klimatskim ciljevima. U izvještaju je objavljeno da bi se do kraja ovog stoljeća temperatura na planeti Zemlji mogla povećati za čak šest stepeni celzijusa. Još uvijek je neizvjesno hoće li SAD i EU preuzeti istorijsku odgovornost i dati pozitivan impuls pregovorima o očuvanju klime na planeti. Stvari se mijenjaju. SAD, nekada glavni kočničar u ovim pregovorima, signaliziraju promjenu kursa. Predsjednik World Watch instituta, Christopher Flavin, kaže kako su SAD propustile bitnih 20 godina. Stoga je jednostavna poruka izvještaja toliko važna i glasi: "Kucnuo je trenutak istine. Svijet još uvijek ima šansu da nešto poduzme, inače će bukvalno biti prekasno.

Privredna kriza očito smanjuje spremnost država da se obavežu na konkretne ciljeve za smanjenje emisije štetnih gasova. Istovremeno, kriza otvara jedinstvenu šansu da se sprovede reforma privrede na ekološkim osnovama. Ottmar Edenhofer, sa potsdamskog Instituta za proučavanje posljedica klimatskih promjena, navodi kako je prezentovani izvještaj uznemirujući.

Ograničiti rast temperature

"Izvještaj se zasniva na dva zaključka. Prvo: da bi izbjegli opasne klimatske promjene moramo ograničiti rast prosječne temperature na maksimalno dva stepena. Drugo: možda će čak i ta dva stepena biti previše. Moramo razmotriti i cilj da se ide ispod ta dva stepena. To bi značilo da se do 2050. godine globalna emisija štetnih gasova mora smanjiti za najmanje 50 odsto u odnosu na 1990. godinu", kaže Ottmar Edenhofer, sa potsdamskog Instituta za proučavanje posljedica klimatskih promjena.

Ukoliko čovječanstvu ne pođe za rukom da uspostavi privredu koja se neće zasnivati na fosilnim gorivima, naredna ekonomska kriza je već isprogramirana, tvrdi Edenhofer. On kaže da se nešto može naučiti i na primjerima Kine i Južne Koreje, gdje se 40 odnosno 80 odsto novca za razvojne projekte ulaže u ekološke tehnologije. Edenhofer kao jedan od najvećih izazova spominje i uvezivanje zemalja u razvoju u procese zaštite klime.

Moje viđenje stvari je da barem u Kini dolazi do velike promjene u shvatanju problema. Jasno je da će zemlje u razvoju zahtijevati i neke kompenzacije za svoje napore, možda u vidu većih emisionih prava za ispuštanje štetnih gasova. To zapravo znači direktan odliv novca u te zemlje i mislim da će političarima u SAD i EU biti posebno teško da to objasne svojim biračima.

Sabine Ripperger/Azer Slanjakić

Odg. urednik: Jasmina Rose