Kuda ide Libija?

Sve nade su polagane u 24. decembar, dan kada će se održati izbori u Libiji. Međutim, tri mjeseca prije tog datuma, situacija na terenu postaje sve lošija.

Prošle sedmice je donji dom libijskog parlamenta sa sjedištem u Tobruku, tzv. Predstavnički dom, povukao podršku „vladi nacionalnog jedinstva“ čije je sjedište u Tripoliju. To međutim ne bi trebalo da se pretjerano odrazi na premijera Abdulu Hamida Mohameda Dbejbaha, jer je njegov glavni zadatak ionako bio da pripremi predsjedničke i parlamentarne izbore prema okvirima koje su podržale UN.

-pročitajte još: Povratak Gadafija?

Parlament je do sada usvojio samo zakon koji reguliše predsjedničke izbore, ali ne i onaj za parlamentarne, koji su zakazani za isti dan. Nedavno je Dbejbah izrazio zabrinutost rekavši da Libija možda još nije spremna za izbore.

Plan UN-a isključuje mogućnost da se sam Dbejbah kandiduje za predsjednika, ali ne mali broj Libijaca, prije svega na zapadu, ne bi se protivio njegovoj kandidaturi. S obzirom na to da usvojeni Zakon o predsjedničkim izborima predviđa da državni službenici moraju da suspenduju svoja mjesta u državnoj službi tri mjeseca prije izbora, on bi morao da se povuče da bi se pridružio trci.

Ko namjerava da se kandiduje?

Najvjerovatnije je upravo to razlog zbog kojeg se predsjednik parlamenta Agila Saleh već povukao sa te funkcije, nakon što je ranije ove sedmice ratifikovan Zakon o predsjedničkim izborima.

„Saleh je bio na listi sankcija, ali su ga EU-a i UM-a skinuli sa te liste, s ciljem da se omogući nastavak tranzicije“, objašnjava za DW Viržin Kolombje, honorarna profesorka na Institutu Evropskog univerziteta u Firenci koja prati situaciju u Libiji.

Ona je ubijeđena da bi na listi sankcija trebalo da bude još jedno ime: general Kalifa Haftar. Taj moćnik sa istoka zemlje, koji je bio odgovoran za ratnu epizodu 2019. godine, takođe je ove sedmice odstupio sa položaja komandanta libijskih oružanih snaga. Zato se može smatrati da on namjerava da se kandiduje za predsjednika.

„Dva glavna potencijalna kandidata do sada su veoma sporne ličnosti. To ne sluti na dobro kada je riječ o budućnosti političke tranzicije“, kaže Kolombje za DW.

-pročitajte još:  Turskoj zapad, Rusiji istok, Libiji haos

Sami Hamdi, generalni direktor londonske kompanije „Međunarodni interesi“ koja se bavi procjenama globalnih rizika, takođe sa skepsom gleda na ta dva kandidata sa istoka Libije. „Činjenica da Haftar i Saleh namjeravaju da učestvuju u izbornoj trci, pokazuje da oni nisu u potpunosti na istoj strani, kaže Hamdi za DW. Prema njegovom mišljenju, za Haftara je to u svakom slučaju dobitna kombinacija: „Ako pobijedi, on je predsjednik. Ako izgubi, vratiće se i preuzeti vojsku, i ostaće relevantan faktor s obzirom na moć koju armija ima na istoku."

Poznato ime

Drugi potencijalni kandidati vjerovatno će uskoro ući u trku za predsjednika. Saif al Islam Gadafi, jedan od sinova dugogodišnjeg vladara Moamera el Gadafija svrgnutog 2011, već je izrazio interesovanje za kandidaturu.

„Čini se da je veliki broj međunarodnih aktera voljan da zaigra na tu kartu", kaže Hamdi: „Ako Saif al Islam bude pokazao da ima snagu na terenu, on bi mogao da bude kandidat i Turske i Rusije."

Plaćenici još uvijek u Libiji

Uticaj te dvije zemlje u Libiji je ogroman. Prema podacima UN, u toj zemlji se nalazi više od 20.000 stranih plaćenika i vojnog osoblja iz Turske, Rusije, Sudana i Čada. Za UN je njihovo uklanjanje jedna je od ključnih tačaka sporazuma o prekidu vatre potpisanog prošlog oktobra, koji je otvorio put za održavanje izbora. Međutim, do sada se na terenu ništa nije promijenilo.

„Svi su još tamo“, potvrđuje Kolombje, ali kaže i da njihovo prisustvo ima i svoju pozitivnu stranu: „Nije bilo većih sukoba u regiji Tripoli ili oko Sirta u sjevernom priobalnom području. Barem se prekid vatre održava, čak i ako je situacija na jugu nestabilnija."

-pročitajte još:  Ugušene nade: deset godina nakon intervencije NATO-a u Libiji

Ekspertkinja iz Firence ne vjeruje da će plaćenici uskoro da odu. „U osnovi nema nikoga ko bi obezbijedio da se sporazum i sprovede, misija UN postala je veoma slaba. Oni ne uspijevaju da izvrše pritisak ni na spoljne ni na domaće aktere, i ne mogu igraju ulogu garanta sporazuma."

Najbolji i najgori scenario

Sami Hamdi je uvjeren da izbori nemaju mnogo veze s tim da Libijci biraju svoje vođe: „Radi se o tome da libijske stranke i libijske vojskovođe uđu u okvire vladavine ili zajedničke saradnje.“

Prema Hamdijevom mišljenju, nerealno je očekivati da se dogodi najbolji scenario: „To bi bilo da se održe izbori, da Libijci izađu i glasaju za poslanike parlamenta i predsjednika, a da poslije stranke te rezultate i prihvate."

Vjerovatnije je, kaže, da neće biti jasne većine i da politički rivali neće prihvatiti rezultate izbora. To sa sobom nosi povratak na status kvo, što pak podrazumijeva slabu vladu, podjelu između istoka i zapada, brojna bezbjednosna pitanja.

„Ali ako je najgori scenario još jedan rat, onda je bolje da nastavimo s ovim izborima", kaže Hamdi. Njegova jedina nada je da bi izborni proces mogao da dovede do neke nove situacije koja bi na kraju omogućila da sporove riješi sljedeća generacija Libijaca.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu