Kulturno dobro Kipra - žrtva konflikta

„Skrnavljenje kulturnih dobara, nezavisno o čijem dobru je riječ, znači skrnavljenje kulturnog naslijeđa cjelokupnog čovječanstva“ . To je utvrđeno Haškom konvencijom iz 1954. godine

Svrha Konvencije je zaštita kulturnih dobara u oružanim sukobima. U te svrhe je izrađena plava tabla, koja se može uporediti sa amblemom crvenog krsta i crvenog polu mjeseca. Zadatak ovih tabli je da uočljivo obilježje kulturna dobra i da ih zaštite u ratnim situacijama. Kipar spada među područja u kojima je kulturno-istorijsko blago znatno uništeno.

Nevjerovatno uništavanje

Na Kipru se može naći kulturno naslijeđe staro više hiljada godina. To je svojevremeno bio jedan veliki muzej. Međutim, 1974. godine sjever ostrva je okupirala turska vojska. Crkve, groblja, religijski i istorijski spomenici su uništeni i opljačkani. Ana Marangou, arheološkinja i istoričarka umjetnosti, kaže:

„Uništavanje kulturnog naslijeđa na Kipru je nevjerovatno. Posebno na aramejskim, grčkim, rimskim i vizantijskim prostorima koji se mahom nalaze na sjeveru. 550 bizantijskih crkava je djelimično ili skroz uništeno. Dvije crkve više ne postoje. Osim toga, skoro sva pravoslavna grčka groblja su oskrnavljena. Krstovi su sklonjeni, grobovi oskrnavljeni. To je veoma tužna priča. Pretpostavljam da su turski Kiprani to znali, ali da je za to odgovorna turska vojska. Jer sve se dogodilo 1974. i u godinama koje su slijedile.“

Rušenje, obnavljanje, rušenje,....

Približavamo se Boltasli. Seoce na poluostrvu Karpasija, na sjeveru Kipra. Mjesto se nekada zvalo Litragkomi, ali se to ime ne može više naći ni na tablama sa nazivima ulica. Stara imena naselja su zamijenjena turskim imenima. U Boltasli se nalazi crkva „Panajia Kanakaria“- crkva svete djevice Marije. Ona je najstarija crkva na Kipru, objašnjava novinarka Mišel Janzen. Ona se već decenijama bavi istorijskim kulturnim dobrima koja u naletu rata stradaju i nestaju: „Ovde je sve novo. Ovi natpisi sa informacijama nisu postojali kada sam zadnji put bila ovdje. Da vidimo šta tu piše: Panija Kanakarija potiče iz bizantijskog doba i izgrađena je krajem petog i početkom šestog vijeka. U osmom vijeku crkvu su srušili arapski pirati, ali je ona obnovljena. U 12. vijeku crkva je oštećena u zemljotresu, da bi u 19. vijeku bila obnovljena njena struktura i krov. Manastir je sagrađen tek u 18. vijeku.„

Informacije su ovo namijenjene turistima koji dolaze u sjeverni Kipar. Vrijedni mozaici, po kojima je crkva i bila poznata, nigdje se ne pominju. Naime, više ih ni - nema. „Malo prije invazije 1974. završeno je njeno renoviranje. U starom dijelu crkve su bili mozaici. Oni su nastali u šestom vijeku. Pojedini dijelovi se još mogu vidjeti na vrhu u uglu. Lopovi su lijepili papir preko mozaika, a zatim su ih isijecali sa svoda krova.“ Ovi Mozaici, od poludragog kamenja, su po svemu sudeći ukradeni 1979. Na njima je bila oslikana Marija sa malim Isusom, zatim anđeo Gabrijel kao i 12 apostola.

To je naša istorija

Nakon skoro 20 godina mozaici su pronađeni u Minhenu kod jednog poznatog turskog lopova koji trguje umjetničkim djelima. Međutim, njemačke vlasti su vratile samo jedan broj mozaičkih slika. Kod drugih, navodno, nije riješeno pitanje vlasništva. Advokat Janis Lazaru, koji zastupa grčku stranu, ističe da je razočaran ovakvim ponašanjem njemačkih vlasti. „Izgleda da njemačke vlasti ne razumiju da ti objekti za nas imaju i religijsku vrijednost. Ipak je to umjetnost iz bizantijskog doba. Petros Klerides, državni tužilac grčkog dijela Kipra dodaje: „Za nas to nisu tamo neka umjetnička djela. To je naša istorija. Mi nemamo naftu, mi nismo bogati. Sve što imamo je naša istorija.“

Autori: K. Lojkefeld/ Z. Dragičević

Odg. urednik: Zorica Ilić