Libija između eskalacije i nade

Politički Berlin gleda prema Tripoliju. U četvrtak je Chalifa Haftar, vojni komandant libijske vlade koja je smještena u Tobruku, najavio "odlučujuću bitku" za Tripoli. "Došao je čas", rekao je on u govoru koji je prenosila televizija. Istodobno je pozvao svoje trupe na marš na glavni grad.

Na ovo je reagirala njemačka kancelarka Angela Merkel. Ona je pozvala na pronalazak brzog političkog, mirovnog rješenja za Libiju. "Ni jedna stranka u ovoj sjevernoafričkoj zemlji ne može sama vladati, rekla je Merkel na Samitu EU u petak u Briselu. Merkel je naglasila da se u Libiji vodi rat preko posrednika. Također je rekla da politički procesi u Libiji trenutno "u određenoj mjeri" napreduju. Upravo zbog toga "neke strane u konfliktu pokušavaju što je moguće brže ostvariti određeno faktičko stanje kako bi mogli poboljšati pregovaračku poziciju za traženje političkog rješenja.

General Haftar: bilansa

Andreas Dittman, ekspert za Libiju, u intervjuu DW-u kaže da ni u kom slučaju ne znači da će general Haftar imati uspjeha sa svojom ofanzivom. On podsjeća da je Haftarova posljednja ofanziva u proljeće 2019. godine propala. „Ipak on je do sada svakako nešto postigao: kompletan istok Libije je pod njegovom kontrolom. Ako se uporedi sadašnja karta gdje on ima utjecaj sa onom od prije godinu dana, onda se vidi koliko je on bio uspješan." Ipak, kako dalje kaže Dittman, Haftaru nije pošlo za rukom da stavi pod kontrolu područje između Tripolija i Sabrata. "Međutim to područje niko nije u stanju da kontrolira dugoročno – s posljedicom da tamo kriminalni akteri pokušavaju proširiti svoj utjecaj."  Tripoli Haftar nije uspio staviti pod svoju kontrolu. "No s obzirom na to da najveći dio libijskog stanovništva živi u Tripoliju, iz demografskog ugla gledano se ne može reći da Haftar kontrolira najveći dio Libije", kaže Dittman.  

Protivnik

Jedan od najmoćnijih međunarodnih protivnika generala Haftara je Turska. Turski predsjednik Erdogan je prošle sedmice izjavio, ukoliko libijska vlada sa sjedištem u Tripoliju, na čijem je čelu premijer Fayiz al-Saradš, pozove tursku vojsku da joj pruži pomoć u odbrani Ankara, da će odgovoriti pozitivno na tu molbu. Time bi u Libiji bio aktivan još jedan vojni akter.

„Između Libije i Turske postoje duboke kulturne i istorijske veze“, kaže Hamza Muftah sa Univerziteta Sabrata u intervjuu za DW. „Turska tradicionalno ima brojne interese u Libiji. Ona je već tokom Gadafijevog režima investirala mnogo novca u zemlju. Za Tursku je Libija između ostalog veliko tekstilno i industrijsko tržište. Sada Turska pokušava zaštiti svoje interese u Libiji“, kaže on. 

Kompleksan zamjenski rat

Od kako je Gadafi svrgnut 2011. godine, sve se više aktera iz inozemstva umiješalo u borbu za prevlast u zemlji. U međuvremenu se s pravom može govoriti o zamjenskom ratu, kaže Andreas Dittmann. Haftar dobija logističku pomoć od Egipta. Njemu Egipat služi kao odstupnica.

Isto tako Haftar može računati sa podrškom Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE). „Piloti iz UAE su angažirani na Haftarovoj strani. Ovi piloti su školovani u Francuskoj i lete u francuskim avionima. Sve to pokazuje koliko jaku podršku Haftar ima na Zapadu", kaže Dittman.

Europski interesi

I Europa u toj borbi slijedi svoje interese.Države sjeverno od Sredozemlja podržavaju obje vlade: i vladu premijera Saradša kao i protivničku vladu u Tobruku.

Europljanima su doduše važne obje vlade, kaže Dittman. Ipak prije svega su koncentrirani na vladu u Tripoliju. Ona doduše, kako kaže Dittman, ne raspolaže nalazištima nafte. No zato, kako on dalje kaže, kontrolira područje sa kojeg u Europu polaze izbjeglički brodovi. "A ako se želi postići dogovor koji se odnosi na izbjeglice, onda se to mora uraditi sa lokalnim snagama. Tkogod kontrolira dio obale odakle polaze brodovi, on je automatski europski partner za pregovore. Za Europu je dogovor o izbjeglicama trenutno najvažniji. Želi se postići da izbjeglice uopće ne započinju plovidbu", kaže Dittmann. 

Libijska svakodnevnica

Libijci sami različitim intenzitetom osjećaju rat, kaže Hamza Muftah sa Univerziteta Sabrata. „Ne može se doduše reći da život u zemlji protiče normalno. No ipak nije sasvim loše. To jako zavisi o pojedinačnim regijama. U istočnom dijelu zemlje je situacija u poređenju sa drugima dijelovima zemlje sigurna. Nasuprot tome na Zapadu, prije svega južno od Tripolija, postoje brojni konflikti. Tamo su brojni ljudi protjerani iz njihovih kuća i farmi. Konačno je prevladana monetarna kriza i ljudi mogu ponovo ići u banku“, kaže Sabrata.

Konferencija i njene šanse za uspjeh

Njemačka kancelarka Merkel je pozvala na konferenciju u januaru, koja bi trebala povezati različite aktere i pokrenuti ih na usvajanje mirovnog ugovora. Inicijativa ima određene šanse, kaže Andreas Dittman – pod uvjetom da budu pozvani svi uključeni akteri. „Moraju se dakle pozvati i Rusija i Turska. Ukoliko se to ne dogodi, ova konferencija bi mogla završiti isto kao i brojne konferencije o Siriji proteklih godina: One su propale jer jedan od glavnih aktera, Iran, nije bio pozvan. To je bila greška. Jer konferencije imaju uspjeha samo ako su pozvani svi borci i akteri“, kaže Dittman.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android