"Liječnici svijeta" pomažu Grke

Nedaleko od trga Omonia u samom središtu Atene nalazi se nekoliko najopasnijih i najprljavijih ulica. Ovdje se oduvijek okupljaju narkomani, prostitutke, sitni kriminalci kao i ilegalni useljenici. Do sada su ostali stanovnici glavnoga grčkoga grada ovu četvrt zaobilazili u velikom luku. Međutim, to se sada mijenja budući da se upravo ovdje u jednoj pomalo oronuloj zgradi od sedam katova nalazi glavni ured humanitarne organizacije „Liječnici svijeta“.

Cjepivo se plaća iz vlastitog džepa

Među mnogima, koji satima čekaju u redu pred vratima ureda, nalazi se i 40-godišnji Vasilis. Svoje prezime ne želi otkriti kao što ne želi biti ni fotografiran. Na razgovor pristaje i priča kako je već mjesec dana bez krova nad glavom, kako živi na ulici te da je prije pola godine ostao bez radnog mjesta. 25 godina je radio kao konobar. Njegov šef je, kaže Vasilis, uvijek iznova obećavao kako će ga prijaviti socijalnom osiguranju te samim time za njega početi plaćati sve obveze pa tako i zdravstveno osiguranje, no učinio to nije nikad. Na kraju, prije 6 mjeseci usljed financijske krize ga je otpustio. Sada je na cesti, na hladnoći i zbog opeklina koje je dobio prolivši uzavrelu vodu po nozi, mora dolaziti ovamo po medicinsku pomoć. „Ovdje su mi pomogli. Morat ću dolaziti još sljedeća dva mjeseca, no da njih nema, moja rana bi se inficirala…“, kaže Vasilis.

„Liječnici svijeta“ u prvom redu odlaze u područja zahvaćena ratnim sukobima ili raznim prirodnim katastrofama. U zemljama u kojima vlada mir pomažu najčešće ilegalnim useljenicima. Tako je bilo i u Grčkoj. Tamo ova organizacija djeluje već više od 20 godina. Do nedavno su pomoć njihovih liječnika i medicinskih sestara trebali samo migranti ili tražitelji azila u Grčkoj. „Od kraja 2010. godine k nama dolazi sve veći broj Grka. To je nešto sasvim novo, a ovaj trend stoji u direktnoj vezi s financijskom krizom. Većina su stariji ili beskućnici koji žive od mirovina i koje su toliko male da nemaju novca ni za najosnovnije lijekove. No, često dolaze i obitelji koje primjerice žele cijepiti svoju djecu a nemaju novca za cjepivo“, objašnjava glasnogovornica ove organizacije Christina Samartzi.

Grčkoj pomoć potrebnija nego Alžiru

Blagajne socijalnih osiguranja su u Grčkoj, naime, već duže vremena gotovo potpuno prazne. Osiguranici stoga lijekove moraju plaćati sami, iz vlastitog džepa, a od osiguranja dobiju kasnije isplaćen tek manji dio potrošene svote novca. „Imamo pacijente koji boluju od visokog tlaka i šećerne bolesti. Njima su prije potrebni lijekovi, ali novca za njih najčešće nemaju“, dodaje Samartzi. Slična situacija, kakva je u uredu u Ateni, može se vidjeti i u ostalim grčkim gradovima kao i na otocima. Ponegdje postotak domaćega, grčkog stanovništva koje treba njihovu pomoć iznosi i više od 80 posto.

To je ujedno i razlog zašto će „Liječnici svijeta“ i dalje ostati u Grčkoj. Potreba za besplatnom medicinskom pomoći je ovdje očigledno jednako velika kao i u zemljama u razvoju. I to bez obzira da li je nekom potrebna doza inzulina, lijekovi za bolesti srca ili im pak liječnička potvrda kako bi bili primljeni u dom za beskućnike – kao što je to danas slučaj kod Vasilisa. „Kako bih dobio mjesto u domu, moram napraviti test koji svjedoči da nemam AIDS kao ni hepatitis. No, testiranje stoji 50 eura, kojih ja naravno nemam“, kaže on. „Liječnici svijeta“ priskočit će mu i ovoga puta u pomoć. „Budući da nas Grci toliko trebaju, već smo morali ukinuti programe u drugim zemljama. U Alžiru primjerice, a trenutno su upitni i projekti u Tanzaniji i Ugandi“, kaže Christina Samartzi.

Autor: Maria Rigoutsou / Željka Telišman

Odg.urednik: Senad Tanović