Lijeva, desna, je'n, dva, Ti

Momo i Uzeir su mit, komunistička podvala u slavu bratstva i jedinstva. Istina je da tu nema dva nebodera, da su sve panorame Sarajeva fotomontaža, da smo po ko zna koji put bili prevareni. Međutim, šta je istina ako izvedemo eksperiment i pomaknemo se par koraka lijevo ili desno, pa se iza Mome (ili Uzeira) ukaže Uzeir (ili Momo)? Koliko ukupno ima tornjeva na Marijindvoru: jedan ili dva? Ili možda tri?

Evo zašto ne treba ništa eksperimentisati, zašto nije pametno pomijerati se s mjesta, zašto je glupo postavljati pitanja! Čovjek se zbuni, i više ne zna šta da misli. Ako istine igdje na svijetu ima, onda je ona pred očima koje znaju gdje im je mjesto. Ako stojimo pred bilbordom s likom generala, istina je da vidimo heroja, branitelja i oslobodioca. Međutim, šta je istina ako pomaknemo malo lijevo ili desno, pa iza jednog generala proviri drugi: Ante iza Ratka ili Ratko iza Ante?´Koliko je onda heroja ukupno: jedan, ili dva? Ili možda tri?

Ako je jedan, koji nije?

Onaj što je naredio neselektivno granatiranje Benkovca, Gračaca, Knina i Obrovca ili onaj pod čijom su komandom granatirani civili u Sarajevu, Srebrenici, Goraždu i Bihaću?

Koji od njih nema veze sa počinjenim ubojstvima, okrutnim postupanjem, nečovječnim djelima, razaranjem, pljačkom, progonom i deportacijom, s masovnim grobnicama, s lobanjama vakcinisanim u potiljak, s kosturima ruku na leđima svezanih žicom, najlonom ili dijelovima odjeće, sa spaljenim leševima i kućama i s ljudima bačenim u jame i bunare?

A ako su dva, koji je veći? Onaj čije su postrojbe oslobodile više teritorije ili onaj čije su protjerale više stanovnika? Onaj čije su jedinice ubile stotine civila u Duriću, Šerenim jezerima, Žagroviću, Uzdolju ili onaj čije su streljale hiljade zarobljenika u Konjević polju, Cerskoj, Kravici, Tišću, Branjevu, Pilici, Kozluku?

Onaj pred kim su odselili na traktorima, ili onaj pred kim su preselili pod bagerima? Onaj bez koga ne bi bilo Republike, ili onaj bez koga bi još svi bili u Republici? Koliko je ukupno heroja, ako nastavimo s eksperimentom i pomaknemo se malo lijevo ili desno? Jedan ili dva? Ili možda tri? Šta ako ugledamo iza dvojice trećeg, onog za koga međunarodni sud nije nadležan, a čiji vojni savez sa sigurne udaljenosti i sofisticiranim oružjem pretvara krv u naftu i civile u kolateralnu štetu? Hoćemo li zaključiti da su pred ćoravim sudijom svi zločini fotomonaže?

Ili ćemo zaključiti da se ne treba micati ni lijevo ni desno, ponavljajući u sigurnoj sjeni bilborda: imamo samo jednog heroja, i nijednog osim njega. Jer je očigledno (kao što je očigledno koliko nema nebodera na Marijindvoru) da jedan čovjek nije mogao lično komandovati granatiranjem gradova, i istovremeno bacati civile vlastoručno u bunare i jame, i pucati svojeručno u leđa vezanim ljudima, i paliti kuće i u njima starce, i sve vrijeme sa svoje dvije ruke voziti onolike autobuse, kamione i buldožere...

Altruizam je mrtav, živio autizam

Autizam, wikipedia: Glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. (...) Ljudi s autizmom nemaju razvijene socijalne vještine i često im nedostaje intuicija ili osjećaj za druge ljude u svom okruženju. (...) Simptomi autizma su: kretnje bez svrhe, strogo pridržavanje pravila, otpor prema promjeni, ritualno ponašanje, zaokupljenost jednim.


Autor: Nenad Veličković
Odg. urednik: Jasmina Rose