Lov na vještice u 21. stoljeću

Hartmut Hegeler iz zapadnonjemačkog gradića Unna ima jedan jedini cilj: ovaj protestantski svećenik i nastavnik religije u mirovini se zalaže za to da se Katharinu Henot, ženu koja je živjela prije 400 godina, posthumno rehabilitira. Henot je kao i 37 njezinih sunarodnjaka iz Kölna, osuđena i pogubljena kao vještica. Hegeler se bori za njihovu moralnu rehabilitaciju.

Hegelar nije usamljen u svojoj borbi za ispravljanje povijesnih pravnih zabluda. Ovom 65-godišnjaku je, isto kao i njegovim suradnicima iz radne grupe „Procesi protiv vještica“, stalo do toga da se javnost senzibilizira za problem tada progonjenih. No procesi koji su iz Europe nestali prije nekoliko stotina godina su i danas, kako tvrdi Hegeler, u neku ruku prisutni u svakodnevici. „Još uvijek se loše govori o drugima, mobbing je svakodnevica. Ali i mučenja i nasilje još uvijek nisu iskorijenjeni“, kaže Hegeler.

Linč protiv „vještica“

No Hegelerovi napori postaju jasniji ako se iz Europe krene u Afriku. „Posebice prije i poslije prijelaza u novo tisućljeće su se nanizali primjeri progona u mnogim afričkim zemljama poput Konga, Nigerije, Kameruna, Benina te posebice u Tanzaniji“, objašnjava Iris Gareis, profesorica etnologije sa Sveučilišta u Frankfurtu. Ova znanstvenica se već godinama bavi istraživanjem fenomena lova na vještice kako u povijesnom tako i u suvremenom kontekstu. Aktualna situacija je dramatična: prema nekim istraživanjima je posljednjih godina od lova na tzv. vještice u Africi poginulo više osoba nego u cjelokupnom povijesnom razdoblju u Europi. „Samo između 1994. i 1998. je u Tanzaniji oko 5.000 osoba progonjeno i pogubljeno pod optužbom da se radi o vješticama“, kaže Gareis.

Lov na vještice u Africi zapravo nikada nije ni prestajao. Postoje povijesni podaci da je u 19. stoljeću na području „crnog kontinenta“ ova pojava bila vrlo rasprostranjena te je kolonijalnim silama zadavala mnoge glavobolje. No lova na vještice je bilo i u drugim krajevima svijeta poput Indije, ali i Latinske Amerike.

Progon po istom principu

No ono što je znanost u međuvremenu otkrila je to da se fenomen progona vještica pojavljuje ciklički i da se odvija po istom ključu bilo da se radi o povijesnim ili aktualnim primjerima. Pojedinci se optužuju da su na osnovu svojih navodnih izvanrednih sposobnosti sposobni sumještanima donijeti nesreću: u obliku pomora stoke, loših žetvi ili bolesti u obitelji. Optuženi nemaju nikakvih izgleda pred „argumentima“ progonitelja. Pritom kao vještice mogu biti optužene osobe različitog socijalnog statusa ili spola: ako su bogate, u selu se postavlja pitanje zašto su bogate a ako su siromašne tada ih se optužuje da su zavidne onima kojima ide dobro. Valovi progona se naravno najčešće pojavljuju u razdobljima elementarnih nepogoda poput suša, epidemija i gladi. U Europi se to posebice odnosi na razdoblje Tridesetogodišnjeg rata (1618–1648). Narod je tada bio u potrazi za žrtvama i od vlasti tražio da se krivci kazne. Neracionalni bijes masa često pogađa one koji se izgledom razlikuju od većine. Tako se u Africi i dan danas albino osobe vrlo često nalaze na udaru progona.

I muškarci na lomači

Tipično je za rano razdoblje lova na vještice u Europi činjenica da su na lomači kao suradnice vraga završavale isključivo žene. No od 15. stoljeća nadalje je oko četvrtina žrtava progona bilo muškog roda. Do 1782. u Europi je zabilježeno oko 60.000 žrtava progona „vještica“ i to ne samo žena nego muškaraca i djece. Najveći broj pogubljenja zabilježen je na području današnje Njemačke, nešto manje u Skandinaviji. Zanimljivo je da progona vještica u Italiji i Španjolskoj gotovo da i nije bilo.

Aktivist Hartmut Hegeler se i dalje bori za rehabilitaciju žrtava besmislenih progona. Zanimanje za njegov rad pokazale su udruge i pojedinci iz SAD-a i Japana. Rehabilitacija „vještica“ dosad je primijenjena u desetak njemačkih gradova, na što je umirovljeni nastavnik vrlo ponosan.

Autori: Insa Moog / Nenad Kreizer

Odgovorna urednica: Marina Martinović