1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Lowcosteri

2. august 2013

Koliko će svih tih evropskih lowcostera, Volfganga i Gertruda, Ištvana i Rozika, ostaviti svoje turističke stope utisnute u vruć asfalt kolodvora u lovu na suvenire i uspomene kojima će ispuniti svoje preparirane živote?

https://p.dw.com/p/19Hjb
Foto: DW/N. Velickovic

Prvo zato što je njihov brod znatno jeftiniji a drugo zato što se zove Regina della Pace, dakle italijanski je, i za sporazumijevanje na njemu nije neophodno govoriti strani jezik.
 

Na brodu, nakon ukrcaja, Frančeska i Đuzepu dočekalo je iznenađenje: posadi je italijanski bio strani jezik, jer su je mahom činili istočnjaci. Melodične fraze izgovarali su tvrdo, pojačavajući tvrdoću pretjeranom revnošću. Đuzepe i Frančeska doživjeli su to kao izdaju i prevaru: zašto pored toliko potomaka Marka Pola na biroima za nezaposlene na domaćem brodu rade stranci, čulo se gunđanje potomaka Benita Musolinija.
Nije ga stišalo ni saznanje da brod kompanije registrovane na Malti uopšte nije domaći brod; zašto onda ne plovi između Valete i Tripolija?
 

Frančesko i Đuzepa nisu sebe doživljavali kao patriote; osim što su italijanski jezik smatrali za najljepši, a italijansku kuhinju za najbolju, i što su još uvijek s vremena na vrijeme eure preračunavali u lire, Berluskonija su ipak poštovali manje od Pape. Ali negdje najzad treba postaviti granicu: gdje je Italija, ako ključeve sv. Petra drži južnoamerikanac, a kormilo Regine della Pace azijac?
 

Jedno je, urbi et orbi, biti jednak sa svima koji su isti u vjeri, a sasvim drugo biti jednak sa svima koji su različiti po rođenju. Pruži im danas prst, sutra će ti zavrtati ruku. Dođu na splavovima, onda te legitimišu na brodovima.
 

Tjeskoba se nije smanjila ni u malenoj brodskoj kabini, s dva kreveta na sprat. Frančeska i Đuzepe otkrili su da LowCost ima svoju cijenu: uski kreveti s poderanom posteljinom, debeli slojevi farbe na hrđom oboljelom metalu, klimave vješalice na masnom zidu...
Ni šetnja lavirintima hodnika nije pomogla. U praznom restoranu zabranjeno je jesti svoju hranu. Od četiri toaleta u funkciji je samo jedan, i taj čini se začepljen. Sliku na televizorima ne prati ton. Cijeli brod ličio bi na neki ploveći kloster, da nije u njemu pored kapele i kasino, u kojem slot-mašine sijaju kao vitraži u mraku.
 

Drvo neznanja

Frančesko i Đuzepa vraćaju se u svoju kabinu (ispod razine mora?) s krevetima kao pretincima u porodičnoj grobnici. Žvaću svoje sendviče i slušaju kako brujanje snažnih motora zaglušuje zujanje slabe ventilacije. Sparina pojačava miris mortadele.

Koliko će takvih parova sutra izmiljeti iz svojih ćelija na privremenu slobodu u trajanju godišnjeg odmora? Koliko će tih Volfganga i Gertruda, Ištvana i Rozika, Jaceka i Dorota, Žan-Žakova i Ana-Marija, Hrvoja i Zdenki, Dirkova i Aneliz, Davida i Rebeki, Edvarda i Pamela, Dijega i Dolores, Šejmusa i Megi, Olofa i Ingrid, koliko će svih tih evropskih lowcostera ostaviti svoje turističke stope utisnute u vruć asfalt kolodvora, luka i terminala, u lovu na suvenire i uspomene kojima će ispuniti svoje preparirane živote?
 

Koliko njih će jesti halapljivo sa drveta neznanja, vjerujući da se hodočašćem (Gospi ili Monalizi, svejedno) duh može ispuniti jednako kao i crijeva mekinjama? Koliko će ih žvakati ćevape i pite, uživajući u jeftinom gostoprimstvu egzotičnih domorodaca, ne osjećajući prema njima egalite i fraternite? Jer su egalite i fraternite stvar nacionalna i državna, zapadna i evropska, a ne stvar ljudska i čovječanska. Svi ljudi su jednaki ali tek pošto se rode jednakiji.
 
U turističkoj sezoni, kao u danima karnevala, izmiješaju se svi sa svima, svi se pod nasmijanim maskama grle, ljube i bratime, mrijeste svoj multikulturalni optimizam kao lososi i jegulje, ali onda otkuca ponoć holideju i svi se vraćaju svoji na svoje, bez griže savjesti podozrivi prema žutima, tamnoputima, prljavima i pocijepanim, nepoznatim, tuđim, stranim, kao da nisu svi komšije u suterenu Titanika.
 

Realno, može li drugačije savjest kojoj je moralno ogledalo mušebak na ispovjedaonici?

Autor: Nenad Veličkovic

Odg.urednica: Jasmina Rose