1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Kultura

Majkl Džekson: Na zidu

Dijana Roščić
25. mart 2019

Ideja je bila prikazati umjetnička djela inspirisana fenomenom Majkla Džeksona. Izložba je preko Londona i Pariza u Bon stigla u vrijeme kada se ponovo i više nego ikada rasplamsala diskusija o seksualnom zlostavljanju.

https://p.dw.com/p/3FblT
Bonn Bundeskunsthalle Ausstellung MICHAEL JACKSON - ON THE WALL
Foto: Johannes Kahrs

Rein Volfs, intendant Bundeskunsthale u Bonu gdje je upravo otvorena izložba - Majkl Džekson: Na zidu, priznaje da nije nikada bio na koncertu Majkla Džeksona niti ga je ikada vidio uživo. On ne voli tu vrstu muzike, ali Majkla Džeksona je prosto nemoguće ignorisati kao fenomen koji je obilježio kraj 20. i početak 21. vijeka.

Intendant Bundeskunsthale Rein Volfs
Intendant Bundeskunsthale Rein VolfsFoto: picture-alliance/dpa/H. Kaiser

Za njega je vezano bezbroj superlativa - kada se radi o komercijalnom uspjehu njegovih pjesama i nagradama. Da li je Majkl Džekson najveći zabavljač svih vremena? Nekurnisani Kralj popa - sigurno!

„Leaving Neverland"

Diskusija o tome šta je on sve postigao u poslu kojim se bavio će se nastaviti… Ali, ona je trenuto u sjenci jedne druge, ponovo rasplamsane diskusije o njegovom privatnom životu i optužbama za seksulano zlostavljanje dječaka.

Povod je četvoročasovni dokumentarni film „Leaving Neverland" (Napuštajući Nedođiju) koji je 25. Januara premijerno prikazan na Sandens festivalu, a početkom marta i široj američkoj publici. U vrijeme kada na vidjelo izlaze bezbrojni slučajevi seksualnog zlostavljanja djece u Katoličkoj crkvi i drugim organizacijama, javnost senzibilizovana #metoo kampanjom je spemnija da povjeruje protagonistima filma, i sigurno podijeljena više nego ikada. Jer, ti navodi, optužbe da je Majkl Džekson seksualno zloupotrebljavao dječake - uopšte nije nova. Prvi put se pojavila još prije 25 godina, a važno je i ovo: Majkl Džekson je 2005. na sudu oslobođen svih optužbi.

An Illuminating Path, 1998 by David LaChapelle.
An Illuminating Path, 1998 by David LaChapelle.Foto: David LaChapelle

Organizatori izložbe koja je osmišljena mnogo prije ovog skandala i koja je 2018. već bila postavljena u Londonu i Parizu, zbog toga su program dopunili tekstom koji uvodi u izložbu i u kojem se kaže da ih taj film nije ostavio hladnim. „Optužbe koje u tom filmu iznose navodne žrtve su šokantne. Mi tu temu ne želimo da isključimo. Važno je govoriti o opasnosti seksualnog nasilja i seksulanog zlostavljanja. Zbog toga će tokom trajanja izložbe publici na raspolaganju biti osoba s kojom se o tome može razgovarati. Na taj način ostajemo otvoreni za diskusiju i kritiku."

Pored toga biće organzaovne podijumske diskusije, a jedna o Obožavanju, moći i zlouptrebi će biti održana 7. aprila, dan poslije prikazivanja filma Leavnig Neverland na njemačkoj privatnoj televiziji.

Ne možemo ga izbrisati

Intendat Volfs je na otvaranju rekao da je „Džekson jedna od velikih ikona medijskog doba. Mislim da bi bilo pogrešno kada bismo ga poslije svega izbrisali. Mi moramo da se suočimo sa njegovom životnom pričom i da iz toga izvučemo pouku." On je istakao da ovo nije omaž Majklu Džeksonu već poziv na diskusiju o čovjeku čiji su lik i djelo neodvojivi i predstavljaju svojevrsno umjetničko djelo (Gesamtkunstwerk).

Majkl Džekson je očigledno inspirisao mnoge savremene umjetnike, i moglo bi se reći da je izložba sveobuhvatna - 134 umjetnička djela 53-oje umjetnika. Od važnijih djela nedostaje samo skulptura Džefa Kunsa (Michael Jackson and Bubbles, 1988) koja je „osjetljiva" pa se ne pozjamljuje. Zato je u Bonu centralni eksponat „citat" te skulpture Pola Mekartija - po meni nešto stvarno veoma ružno, predimezionirane glave Majkla i majmuna djeluju veoma odbojno.

Pol Mekarti: Majkl Džekson i Babls.
Pol Mekarti: Majkl Džekson i Babls.Foto: Getty Images/A. Rentz

Američki kraljevi

Umjetničko posmatranje, odmjeravanje i skladištenje Majkla Džeksona započeo je niko drugi do ikonotvorac Endi Vorhol - ovdje predstavljen sa više Džeksonovih portreta. A tu je i sadržaj nekih od njegovih 600 vremenskih kapsula: Muzički magazin Roling stoun br. 81, od 29.aprila 1971. na čijoj naslovnici se vidi simpatičan i ozbiljan tamnoputi dječak i tekst „Zašto ovaj jedanasetogodišnjak ne ide na vrijeme na spavanje?".

Ili pozivnica za žurku Triler, 7. Februara 1984. u američkom Muzeju istorije prirode - koja je ispisana na paru bijelih rukavica.

Tu je i fotografija ove dvojice Amerikanaca: Vorhol blijed i izblajhane, bijele kose - dakle prepoznatljiv, a Džekson lijep, mlad Afroamerikanac bujne kose - dakle neprepoznatljiv.

Endi Vorhol: Portreti Majkla Džeksona
Endi Vorhol: Portreti Majkla DžeksonaFoto: DW/D. Roscic

Majkl Džekson je rođen 29. avgusta 1958. kao osmo od desetoro djece Džoa i Ketrin Džekson. Otac je bio bokser, radio u livnici i svirao gitaru u ritam&bluz grupi. Majka je veoma pobožna članica Jehovinih svjedoka koja je nekada sanjala o karijeri kantri pjevačice. Živjeli su u maloj kući u Geriju, industrijskom naselju nedaleko od Čikaga.

Sa samo pet godina, Majkl se kao pjevač priključuje braći koju je otac 1961. organizovao u grupu i čije je probe i nastupe vodio čvrste ruke. Od 1965 se zovu Džekson 5, a Majkl je glavni pevač. Ubrzo osvajaju takmičnje za talente koja su u to vrijeme u Americi bila veoma važna odskočna daska za dalju karijeru. 1969. se cijela porodica seli u Los Anđeles. Sa samo 13 godina, Majkl Džekson počinje solo karijeru. I tako dalje…

Dejvid Lašapel - American Jesus: Hold me,cary me boldly"
Dejvid Lašapel - American Jesus: Hold me,cary me boldly"Foto: picture-alliance/dpa/M. Meissner

Sve je urađeno na vrijeme - wunderkind, genije je otkriven i njegovan na najbolji mogući način. Dijamant je izbrušen. Živio je 50 godina, od toga 45 pred očima javnosti.

Na izložbi se vide njegova razna lica: Dječak, pa mladić koji nije do kraja razvio muževne crte i tamna boja kože - s vremenom su ustupali mjesto jednoj bijeloj feminiziranoj osobi. Kako je stario, sve više je izgledao nestvarno. Majkl Džekson je čovjek koji se pred očima svjetske javnosti transformisao kao niko drugi i ostao enigma. On kao umjetničko djelo je bolji od svega što može da se vidi na ovoj izložba koja ga ne razotkriva niti diže u nebesa… Ovo je Evropa. A Amerika! Tamo je sve predimenzionirano.