Male priče zatrpane velikim zidom

Renatus Dekert je imao 12 godina kada je srušen Berlinski zid. Tek mnogo godina kasnije postao je svjestan šta se tada događalo.

“Taj most vidio sam prvi put kada sam išao na voz. Odjednom sam se našao tamo i postalo mi je jasno da to mjesto od kojeg je sve počelo”.

Otvorite vrata! Otvorite vrata!

Granični prelaz u Bornholmer ulici je za Dekerta mjesto najintimnijeg sjećanja. Pala mu je na pamet ideja da zamoli svoje kolege pisce da napišu kako je izgledala ta noć prije 20 godina. Naime, Dekart je kao dijete jednostavno prespavao te događaje.

9. novembra 1989. godine granični prelaz Bornholmer štrase postalo je mitsko mjesto.

„Otvorite vrata! Otvorite vrata“, čulo se tog 9. novembra.

“Dašak ispričanog i pripovijetke ispisali su ime mjesta koje od rata službeno nosi. Put u slobodu vodio je preko “Boese mosta” nazvanog prema junaku komunističkog otpora… Do kraja su se čuli uzbuđeni citati iz neke komunističke centrale, čuli su se zapušači šampanjca, jedini pucnjevi te noći. Poneki od carinika diskretno su se povukli, i tada je uslijedilo pucanje brane…”

Kratko za književno pamćenje

Pad zida je za književnost događaj stoljeća.

”Radi se o tome da se otkriju slojevi na nečemu što je zaboravljeno i zatrpano. To rade i pisci koji istražuju, spuštaju se u samu srž događaja i pokušavaju da iz velikih istorijskih događaja iskopaju i male životne priče“.

Dvadeset godina je za književno pamćenje samo kratko vremensko razdoblje - čak i kada od zida ništa nije preostalo.

Autor: Karola Olbertz Lenz/ Željka Bašić Savić

Odg. urednik: Svetozar Savić