Mali se tiče svih nas!

Konačno je postignuta suglasnost na europskom nivou: 250 instruktora trebalo bi obučavati malijsku vojsku i osposobiti je za borbu protiv islamista u zemlji. Europa je trebala više mjeseci za ovu odluku, dok su islamisti širili strah u selima na sjeveru zemlje. Smrt, mučenja, egzekucije, silovanja i pljačkanja - sve to su ljudi proteklih mjeseci morali pretrpjeti. I to u jednoj tolerantnoj zemlji koja je do sada važila za pozitivan primjer kada je riječ o demokratskom razvoju. Nasilje kojem se više nije moglo suprotstaviti samo političkim sredstvima. Francuzi su to prepoznali i djelovali, dok je ostatak Europe još uvijek bio zaokupljen procesom usaglašavanja i samim sobom. I: francuska javnost stoji iza ove intervencije koju su podržali Ujedinjeni narodi i europski susjedi, i to bez zadrške!

Mali nije bilo kakva zemlja u pustinji

A Njemačka? U godini u kojoj se održavaju parlamentarni izbori političari bi ovu temu zapravo željeli spriječiti. Strahuje se od jedne široke debate u medijima. I to je jedan od razloga zašto Njemačka vježba suzdržanost i do sada je poslala dva transportna aviona. O nekoj većoj misiji bi morao odlučivati Bundestag - i najkasnije tada to bi bila tema u medijima i među ljudima u zemlji.

S druge strane: Možda se ta debata ne može zaobići. Možda bismo je mi ovdje u Njemačkoj trebali hrabrije voditi. Skoro četvrt stoljeća nakon ponovnog ujedinjenja, u vremenu asimetričnih konflikata sa globalnim posljedicama, Njemačka je u sigurnosno-političkom smislu potrebna i u Africi. Ipak kada je riječ o našem susjednom kontinentu, onda to teško činimo. A nedostaju i informacije. U izvještajima njemačkih medija Mali ostaje tek neka zemlja u Sahari. Ipak, ta zemlja ima potencijal da postane regionalno bure baruta. Ako se Mali raspadne, Sahara će se naći u plamenu. A time i region koji bi i u Njemačkoj konačno trebao biti shvaćen kao neposredni susjedni region. Kao jedna od zemalja sa najvećom površinom Mali graniči sa sedam zemalja među kojima se čitav niz država mora promatrati kao slabe i koje se bore sa sličnim problemima: siromaštvo, nedostatak državnih institucija, terorističke grupe, organizirani kriminal.

Rizici jedne misije su veliki - to prije svega važi za kopnene trupe francuskih sigurnosnih snaga i za 3.300 vojnika zapadnoafričke unije. Ipak rizici koji će nastati, ako se sada ne bude odlučno reagiralo, su mnogo ozbiljniji. To pokazuje uzimanje talaca na gasnom polju na jugu Alžira, što ide na račun terorista Al Kaide i islamskog Magreba, a koji su zahtijevali okončanje francuske vojne misije.

Čekanje je najlošije rješenje

Želi li Europa gledati kako od tolerantnog Malija postaje islamistička božja država? Vjeruje li se iskreno da će problem biti riješen čekanjem, odugovlačenjem i zatvaranjem očiju? Europski političari za vanjska pitanja i tajne službe za inozemstvo znaju to bolje: u Africi srednjoročno može nastati islamistički teroristički pojas koji bi se prostirao od južnog Alžira i Mauritanije, preko Malija i Nigera, pa do sjevera Nigerije. Do sada tamo terorističke grupe nisu operirale pod zajedničkom upravom, do sada su one međusobno malo povezane. Ali to se može promijeniti, ako im se ostavi prostora. Sada važi da im se uskrati taj prostor i prekinu veze koje imaju, kao i izvori prihoda. Upravo se to može učiniti vojnim angažmanom. I zbog toga bi se i Njemačka trebala više angažirati. Mali se tiče svih nas, tamošnji razvoj situacije nije afrički problem. 

Autorica: Ute Schaeffer

Odgovorne urednice: Marina Martinović / Zorica Ilić