1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Malo rade, a puno zarade

16. mart 2012

Građani BiH smatraju kako bh. parlamentarci rade malo obzirom na visinu primanja te da bi i oni, kao i drugi uposlenici, trebali imati osmosatno radno vrijeme. Analitičari poručuju da je takvo što nerealno očekivati.

https://p.dw.com/p/14LYa
Zgrada parlamenta BiH
Foto: DW

Bosanskohercegovački parlamentarci, njih ukupno 47, u oba doma Parlamenta BiH, prošle su godine radili ukupno 31 i pol radni dan, što je porezne obveznike koštalo oko pet milijuna maraka, izračunali su aktivisti Centra civilnih inicijativa (CCI). Mjesečna primanja parlamentaraca u BiH kreću se od 2.500 do 4.000 eura, slično kao i u Srbiji gdje se efektivan rad zastupnika kreće u rasponu od 2-3 dana, pa do preko stotinu dana godišnje.

Samo se prijave u Skupštinu pa netragom nestanu

Beogradski novinar Cvijetin Milivojević kaže kako u pravilu rade više zastupnici opozicije, nego pozicije, koji se samo prijave u Skupštini da bi se osigurao kvorum, a onda netragom nestanu i na sjednice dođu samo kad se izglasavaju zakoni, a to je jednom mjesečno.

Prosječna primanja zastupnika u Hrvatskoj, koji su prošle godine radili 130 radnih dana iznose 16.000 kuna, ili 2.000 eura, saznajemo od kolega iz zagrebačkog Večernjeg lista. U Hrvatskoj smatraju kako za tolika primanja zastupnici trebaju raditi još i više, i to punih osam sati dnevno.

„Definitivno bi trebali minimalno osam sati dnevno raditi kao i sav ostali radni narod“, kaže jedan od građana Mostara.

Parlamentarci nisu imali što raditi

No, politički analitičari upozoravaju kako su parlamentarci u BiH ranije radili i trostruko više te da 30 radnih dana rada u prošloj godini nije prosječan broj efektivnog godišnjeg rada parlamentaraca. Zastupnici u Parlamentu BiH radili su u 2011. jako malo, jer ustvari nisu imali što raditi, kaže za Deutsche Welle novinar Oslobođenja Jurica Gudelj.

„Novac potrošen na plaće parlamentaraca je zaista veliki. No, cijela protekla godina je potrošena na formiranje vlasti, tako da zastupnici nisu ni mogli ništa raditi jer se nije znala parlamentarna većina“, podsjeća Gudelj.

Važniji učinak nego vrijeme provedeno u zastupničkim klupama

Kolege iz Zagrebačkog Večernjeg lista kažu kako je predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem pokrenuo inicijativu o osmosatnom radnom vremenu za hrvatske parlamentarce, ali se nakon toga - ušutio.

Jurica Gudelj
Jurica GudeljFoto: DW

Komentator Nezavisnih novina Dragan Jerinić slaže se kako parlamentarci u BiH na svim razinama rade nedovoljno, odnosno rade efektivno deset dana u mjesecu, a ostatak vremena koriste za svoje stranačke ili privatne aktivnosti. Ističe ipak kako je važniji učinak njihova rada, a ne vrijeme provedeno u parlamentu.

Dragan Jerinić
Dragan JerinićFoto: DW

„To njima dođe kao usputan posao. Inicijativa iz Hrvatske jeste dobra, ali je teško izmjeriti rad zastupnika. Kad bi im se reklo kako bi bio red da i oni rade osam sati dnevno, kao i drugi zaposlenici, oni bi vam odgovorili da rade i više: po odborima, komisijama. Problem je što je njihov rad nevidljiv, jer u protivnom građani ne bi živjeli ovako kako žive u BiH“, kaže Jerinić.

Umjesto zastupnicima, uvesti obvezu liderima

O zakonima, posebno onima važnim za europski put Bosne i Hercegovine, zapravo i ne odlučuju parlamentarci već na pregovorima izvan institucija (svjedoci smo) lideri vladajućih političkih stranaka.

„Zastupnici su tu samo da te dogovore pretoče u zakonske prijedloge i usvoje ih“, kaže kolega Gudelj koji, umjesto osmosatnog radnog vremena, zastupnicima predlaže uvođenje obveze toga radnog vremena onima u čijim su rukama stvarne poluge političke moći: „Možda bi bilo pametnije uvesti obvezu liderima šest vladajućih stranaka da se oni sastaju barem jednom tjedno i da provode određeni broj sati razgovarajući.“

Zgrada parlamenta u Sarajevu
Nisu efektivno imali što raditi u 2011.Foto: DW

Osmosatno radno vrijeme parlamentarcima nitko ne može nametnuti, osim samih političara, a takvo što nije realno očekivati, slažu se naši sugovornici.

Autor: Milan Šutalo

Odgovorna urednica: Marina Martinović