Maloljetni i sami u stranoj zemlji

Dolaze iz Afganistana, Pakistana, Sirije i Somalije - i sami su: djeca i mladi, izbjegli iz svojih domovina i uhvaćeni tijekom ilegalnog ulaska u Njemačku. Njihov status: "maloljetne izbjeglice bez pratnje". Savezni ured za migraciju i izbjeglice je registrirao prošle godine 2096 ovakvih slučajeva - tendencija u porastu. Neki su izgubili roditelje u ratu, drugi su poslani u nadi da će naći bolji život negdje izvan domovine.

No, najprije se moraju boriti s vrlo teškim prilikama: neki još tuguju za ubijenim članovima obitelji, nalaze u potpuno nepoznatoj kulturi i ne govore jezik. Kako bi prevladali te probleme, službe za mladež i za socijalnu skrb im nude pomoć. Ako obiteljski sud utvrditi da je izbjeglica maloljetna, automatski ima pravo na pomoć službe za skrb mladeži. To znači: djeca i mladi dobiju smještaj u dvokrevetnoj sobi, imaju redovne obroke, socijalni radnici im pomažu pri potrazi za školom i imaju ponudu za osmiüljavanje slobodnog vriemena.

Sve ovisi o dobi

Stoga je vrlo važno da se utvrditi točna dob izbjeglica. Ako ih se svrsta u maloljetnike, sve navedene privilegije otpadaju, te se prema njima ophodi kao prema odraslim tražiteljima azila. No, kod mnogih se datum rođenja ne može točno utvrditi, jer nemaju rodnog lista. U tom slučaju dob se ili procjenjuje ili utvrđuje pomoću medicinskih testova, između ostalog rendgenskim snimkama čeljusti ili karpalne kosti.

Ovo je vrlo kontroverzno, kaže Zübeyde Duyar iz AK azila u Bielefeldu: "Čak se i savez liječnika protivi, sudjelovanju liječnika u ovim postupcima, jer ne služi ni za sprječavanje, ni za terapiju neke bolesti. Osim toga rendgensko snimanje zbog zračenja može biti opasno."

Pogrešni rezultati s dugoročnim posljedicama

Ova odvjetnica također upozorava da su procedure procjenjivanja dobi vrlo nepouzdane. Rezultati mogu griješiti od tri do šest godina. A osim toga, službama je u interesu da što manje izbjeglica ide u vrlo skupe ustanove za maloljetnike, pa su rezultati često unaprijed jasni: "Jedan 17-godišnjak od početka zasigurno neće biti priznati kao maloljetnik."

Zaduženi obiteljski sudovi u većini slučajeva preuzimaju ove rezultate, to pokazuje iskustvo iz Bielefelda i drugih gradova. Većini maloljetnika su se tako umanjile šanse na pomoć službe skrbi za mladež, kaže Duyar. Maloljetnicima je vrlo teško dokazati da su ipak mlađi.

Osobni kontakt

Od 1. lipnja AK azil u Bielefeldu nudi posebno savjetovanje za maloljetne izbjeglice bez pratnje. Suradnici prate maloljetnike kroz cijeli proces, takozvani kliring-proces, u kojem se utvrđuje postoji li potreba za pomoć službene skrbi ili ne. Posebno je važan osobni kontakt s djecom i mladima, koji su zbog događanja u svojim domovinama ili zbog bijega vrlo traumatizirani, kaže Zübeyde Duyar. Ona priča o djeci iz Afganistana, koja su od strane talibana prisilno regrutirani. Oni su trebali biti obučeni za bombaše samoubojice, ali im je uspio bijeg. Sudbine djece i maloljetnika obrađuju se u dugim razgovorima. Tada imaju vremena da nađu malo mira i da se pripreme za ročište na obiteljskom sudu. AK azil i druge ustanove za pomoć svakoj izbjeglici nađu odvjetnika, jer bi se samo vrlo teško snašli u birokratskoj džungli.

Posebni put u Bavarskoj

Ovakva savjetovanja zahtijevaju mnoge suradnike, ali se nude diljem Njemačke svim maloljetnim izbjeglicama. Samo službe u Bavarskoj imaju malo stroži proces: maloljetne izbjeglice bez pratnje se nakon dolaska raspoređuju u četiri kategorije. Ovisno o prosudbi odgovornih se mladi između 16 i 17 godina svrstavaju u "kategoriju 3" i tako gube pravo na pomoć službe za skrb mladeži, dok se drugi iste dobi svrstavaju u "kategoriju 2" i time dobiju bolju skrb.

Ilona Christel je kao honorarna radnica u radničkoj socijalnoj skrbi u Nünbergu, zadužena za više od 20 izbjeglica "kategorije 3". To znači da se mladi, koji su pretežito iz islamskih zemalja, od četvrtka uvečer do ponedjeljka ujutro moraju brinuti sami za sebe. Posljedice mogu biti fatalne kaže ona: "To su djeca koja nemaju iskustva s alkoholom, niti s ravnopravnošću žena. Ako tijekom bijega nisu doživjeli traumu, ovdje zasigurno dožive kulturni šok." A s tim izići na kraj sam, to nije jednostavno, kaže Christel.

Birokracije koči motivaciju

Uz to naravno postoje i mnoge birokratske prepreke, žali Andreas Meißner iz berlinske udruge Evin. Njegova udruga skrbi za puno djece i maloljetnika, koji su došli kao izbjeglice bez pratnje u Njemačku. Često je oduševljen njima: "Mnogi su vrlo motiovirani i kažu da žele nešto dobro napraviti svojim životom, neki se žele i vratiti u domovine, ali u tom slučaju samo s dobrim obrazovanjem ili nekim perspektivama." Stoga ga još više ljuti što službene ustanove mladima oduzimaju taj elan: neriješen status prebivališta, dugo trajanje postupaka i posebno optužbe službenika da samo žele socijalnu pomoć, utječu na samopouzdanje izbjeglica. "Mnogi vrlo brzo nauče jezik, brzo se integriraju u društvo i većina bez problema može na osposobljavanje ili studirati. No, birokratske prepreke ih koče. To je frustrirajuće." Uspješne priče nekadašnjih maloljetnih izbjeglica, koje su došle bez pratnje, ali koji su unatoč tome studirali, išli u školu i završili obuku, su najbolji argumenti za još bolju skrb, kaže Andreas Meißner: "Bez pomoći socijalnih radnika, odvjetnika, učitelja, dobrovoljnih skrbnika i sportskih klubova, to, tako kažu mnogi, ne bismo postigli."

Autor: Martin Koch / Svjetlana Rezo

Odgovorna urednica:Belma Fazlagić-Šestić