Manu Nevidljivi - "svijest" i "dijalog" u Srebrenici

Crtanje je zavolio još od malih nogu, a zidno, street art ili ulično slikarstvo i grafiti su već petnaest godina njegovo životno opredjeljenje. Četiri puta mu je suđeno da bi konačno Vrhovni sud Italije, napravio presedan, oslobodio ga i  njegove radove odvojio od vandalizma i prljanja javnih površina, za što je bio optuživan. U javnim istupima lice krije maskom. Dolazi sa Sardinije. On je Manu Invisible, Manu Nevidljivi.

Irvin ključ za sva vrata

Na pitanje kako i otkud baš u Srebrenici, kaže da je ovdje došao nakon slučajnog kontakta putem interneta sa Irvinom Mujčićem. Irvin je rođen u Srebrenici, a sticajem ratnih okolnosti je odrastao u Italiji. Prije koju godinu vratio se u Srebrenicu gdje živi i pokušava napraviti "kuću prirode” kroz projekat “Srebrenica City of Home” o čemu je već pisano na DW portalu.

"Želio sam odavno putovati Balkanom, upoznati ljude i običaje, istoriju i način života. O Srebrenici sam dosta toga čitao i slušao ali nisam nikog poznavao ili imao neki kontakt kako bih došao. Irvin je bio ključ za sva vrata od našeg dolaska u Srebrenicu”, kaže Manu Nevidljivi i dodaje:

“Moj prijatelj fotoreporter Alessio Cabras i ja već godinama radimo projekat “Donosači boja” sa ciljem da doprinesemo popravku situacije u mjestima ili sredinama sa socijalno-ekonomskim  problemima. Radili smo tako u Italiji u centrima za izbjeglice, u zatvorima i drugim mjestima. Sad smo stigli i u Srebrenicu”.

Crna maska za javnost

U istupima za javnost na licu nosi crnu masku sopstvenog dizajna, inspirisan geometrijom i bojom noći, koja mu je trenutak najveće inspiracije. Pitali smo ga zašto krije identitet, na što italijanski umjetnik sa osmijehom odgovara da je to malim dijelom navika od ranijih problema sa policijom i sudovima ali više njegova želja da zaštiti svoju privatnost kao i životna filozofija da ljudima treba predstaviti dijelo koje oni pamte, a ne neke osobine stvaraoca.

"Mislim da je za svijet umjetnosti važno ono što proizvodimo, a identitet je jedan potpuno nevažan aspekt. Na primjer, Beethoven je ušao u vječnost, zahvaljujući svojim muzičkim djelima koja je stvorio, a ne zbog vrlo bitnog detalja iz njegovog privatnog života, da on nije uopšte čuo, bio je gluh, jer ljudi se toga i ne sjećaju”, kaže Manu.

Na pitanje koje tehnike i stilove koristi u svom umjetničkom izržavanju Manu Nevidljivi kaže: "U početku sam dosta eksperimentisao od portreta do ilustracije za dekoraciju prostora ili murala. U osnovi ovog istraživanja je želja da se stalno istražuju nove tehnike. Mislim da su sve umjetničke forme  važne jer omogućavaju niz različitih kodova izražavanja. Poslednje tri godine radim letering, kako ih zovem velike snove, kojima šaljem poruke bliske i razumljive običnom čovjeku. U njima je opet zastupljen niz različitih detalja i tehnika koje daju mogućnost da svako u tome pronađe neki svoj pogled na ono što želim reći”. 

Manu Nevidljivi je diplomirao  na Umjetničkoj školi Foiso Fois u Kaljariju. Radio je  naručene radove za javne institucije, multinacionalne korporacije, banke i škole. Pitamo ga u kakvim prostorima voli najviše da radi?

"Najviše volim  zidove pored auto-puteva jer njih smatram nekako kao ničija mjesta ali isto tako radim i na drugim objektima od škola do zatvora. Takođe radim i komercijalne projekte po narudžbi, natpise i slike na kafićima, pabove za neke kompanije i slično. Zarađeni novac koristim za ove moje druge "socijalne” projekte tako da je većina mojih radova i projekata samofinansirajuća”.

U Srebrenici dva murala

U Srebrenici će Manu Nevidljivi raditi dva murala. Jedan je na podzidi glavne ulice u neposrednoj blizini školskog kopleksa u kojem je osnovna, srednje škole i fakultet. Ogromnim slovima na njemu piše riječ svijest, pisano pola ćirilicom, a pola latiničnim pismom sa rijekom Drinom i jezerom Perućac u pozadini.

Zašto baš ta riječ i šta je poruka njegovog? “Ideja za baš tu riječ se rodila još u Italiji ali nije bio planiran ovakav dizajn. Bio sam to zamislio da radim klasičnim dizajnom koji je uobičajen na Zapadu ali kada sam došao u Bosnu sve se promijenilo. Po dolasku ovdje  doživeo sam pravo bombardovanje novim, meni do tada nepoznatim informacijama od uskusa i mirisa, jela koja sam probao, prirode i mjesta koja sam vidio, ljudi koje sam upoznao tako da sam odlučio u potpunosti promijeniti dizajn moje poruke. Simbolična kombinacija ćiriličnog i latiničnog alfabeta koji su dio ovog mjesta pokazuje da se tako i emocije  naroda koji tu žive mogu sklopiti u jednu zajedničku. Sama riječ svijest upućuje na to da ovdašnji stanovnici trebaju biti svjesni bogatstva i ljepote prirode kojom su okruženi i od koje žive ali isto tako da imaju svijest da to sačuvaju. Druga simbolika te riječi je istorija ovog mjesta, posebno iz minulog rata koja ne smije biti preveliko opterećenje za budućnost novih generacija. Rijeka Drina granica između država BiH i Srbije ponekad spaja ili razdvaja ljude ali uvijek daje život na obje obale”.

Umjetnik nam je još rekao da velike dimenzije murala i samo mjesto na kom se nalazi, nije slučajno odabrano i takođe imaju simboliku. Veličinom bi da zagrli grad, osnovci u školi preko puta  su budućnost ovog grada i svakodnevno gledajući ovu riječ da budu fokusirani na sve što će se ovdje dešavati u narednim godinama.

Manu Invisible je djela svoje ulične umjetnosti radio u Santo Domingu,Americi, Italiji najviše, ali i skoro po cijeloj Evropi. Ima želju da slika u Njemačkoj gdje je za sada, samo 2015. godine u Berlinu učestvovao na izložbi “Zidovi Milana”. Na međunarodnom festivalu "Upfest" u Bristolu je bio najmlađi učesnik, dosta naučio i želi opet tamo ići.

Za kraj Manu Nevidljivi nam otkriva da je boravak u Srebrenici nešto u njemu promijenio, zavolio je ovaj grad i kaže kako mu se čini da poruke koje u svojim radovima šalje odavde u svijet imaju najveću umjetničku snagu od svih koje je do sada radio.

On  upravo u Srebrenici započinje i rad na drugom muralu u naselju Hrid na ostatku zida jedne polusrušene kuće. Na njoj će pisati riječ dijalog u kojoj će biti ukonponovani pravoslavni i katolički krst, polumjesec i Davidova zvijezda i motiv  dobri Bošnjani sa bogumilskog stećka sa otvorenom šakom, kao simboli religija čiji poklonici žive ili su živjeli u Srebrenici ali i u Bosni i Hercegovini.