Frisörin Köln

Dan frizerke Marion Esser (Marion Eser) počinje tako što najprije namješta sopstvenu frizuru. Pred ogledalom u kupatilu fenira svoju plavu kosu. S obzirom da je i kozmetičarka, ona se vrlo brzo i našminka. Nekim danima to ne radi. „Koristim samo puder kada idem kod mušterija.Tokom raspusta ne koristim nikakav puder.“

U stanu Marion Esser danas je mirno. Raspust je i njene dvije kćerke još spavaju. Kada idu u školu onda djevojčice u pola osam ujutro tamo vodi njen suprug. „Rado bih htjela imati više vremena za djecu, da mogu s njima malo više raditi domaće zadatke“, kaže ona i dodaje:„Za takvo što, međutim nedostaje vremena, isto kao i za duži godišnji odmor.“

Prije dolaska na posao Marion Esser oblači radnu uniformu. U frizerskom salonu ona nosi isključivo crnu odjeću. Zašto? „Naše mušterije su kraljevi i stoga zvijezde. Želimo raditi u pozadini“, objašnjava ova frizerka i dodaje: „To je dobro jer se ne vide ni mrlje od farbe.”

U frizerskom salonu…

Od kuće do posla joj je automobilom potrebno desetak minuta. Ona i suprug su vlasnici frizerskog salona, tako da kao šefica, Marion Esser cijeli radni dan provodi sa svojim suprugom. Prve mušterije dolaze već u devet sati. Jedan mladić se želi samo ošišati. Nakon toga dolaze i neke žene koje žele ofarbati kosu. Marion Esser vodi ljubazne razgovore sa mušterijama. “Razgovaramo o djeci i razmjenjujemo iskustva. Ponekad pričamo i o vremenu.”

Marion Esser radi i na kasi, a naravno uvijek krajičkom oka posmatra i svoje radnike kada to rade. Iako je šefica, ona rado radi sve poslove: “I ja mogu ponekad pomesti”, kaže smiješeći se. Mušterijama donosi kafu i novine. “Neki od njih kod mene dolaze već godinama.” Marion Esser u frizerskom salonu ostaje do 18 sati. Petkom kući ide nešto ranije. U obližnjoj prodavnici ona kupuje ribu i krompir. “Petkom uvijek jedemo ribu”, kaže ova vjernica katoličke vjeroispovijesti.

Zajedničko vrijeme sa porodicom…

Predveče sa svojim kćerkama ide na rolanje (Inline - Skating). “Rolanjem sam se počela baviti samo radi djece. Sada najviše ja rolam. Moram ih uvijek motivirati da se malo više kreću.” Pored rolanja, jedan od hobija Marion Esser i njenih kćerki je i čitanje, ali prije svega slikanje. „Da sam imala maturu, studirala bih umjetnost i postala slikarka. Sigurno!“

Kada dođe kući, Marion Esser provjerava da li ima pošte u poštanskom sandučiću. „Svi računi idu mom mužu. Ja otvaram samo svoja pisma. Ne volim račune, ali ko to voli. Ipak, moraju se platiti,“ kaže Marion Esser. Po dolasku kući ona počinje pripremati večeru. Guli krompir dok čeka na dolazak ostalih članova porodice. Konačno se svi okupljaju za stolom, uzimaju se za ruke i žele jedni drugima dobar tek. Zajednička molitva prije jela je tradicija u porodici. „Molimo se prije jela, a ponekad i poslije, ali poslije obično zaboravimo“, kaže Marion Esser smješeći se.

Autori: Ali Almakhlafi / Belma Fazlagić

Odg. urednica: Marina Martinović