Matthew Palmer: „Holbrooke 21. stoljeća"?
18. septembar 2019
„Holbruk 21. vijeka" – tako je beogradski nedjeljnik Vreme opisao Matthewa Palmera. Podsjećanje na legendarnog američkog posrednika iz devedesetih, koji je upornošću, prijetnjama bombama i neumornom obradom igrača na svim stranama nametnuo mir u Bosni.
To što je američki državni sekretar Mike Pompeo svog visokog činovnika Palmera dodatno imenovao za specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan više je od simbolične politike. Odmah po imenovanju je viđeni diplomata proputovao žarišta regiona i tako jasno stavio do znanja da – osim EU, Rusije, Kine i Turske – Sjedinjene Države ubuduće imaju šta da kažu i na Balkanu.
Pa ipak, teško je povjerovati da će Amerikanci uzeti vodeću ulogu u balkanskoj politici kako je to bilo u vrijeme Holbrookea.
Majstor krimića
Američka javnost zna Palmera prije svega kao pisca. I njegov otac Michael je bio poznat kao autor popularnih detektivsko- forenzičkih trilera, dok se brat Daniel specijalizirao za naučnu fantastiku. „Zapleti, priče, tehnike pripovijedanja – o tome se kod kuće pričalo za stolom“, ispričao je Matthew Palmer jednom prilikom.
Krimi romani Matthewa Palmera, čija radnja se odvija u svijetu diplomatije, pažljivo se čitaju i u američkom State Departmentu iz straha da bi negdje mogao pomiješati realnost i fikciju i ugroziti američke interese.
Palmer djeluje dobroćudno i povučeno. Tim karakterom se on razlikuje od robusnog demokrate Holbruka. Alii njegovo okruženje se razlikuje od nekadašnjeg. Vrijeme velikih diplomata koje je još cvjetalo za vrijeme vladavine Billa Clintona i Georga Busha mlađeg , izblijedilo je još tokom ere Baracka Obame, a pod Donaldom Trumpom se potpuno ugasilo.
Matthew Palmer zna ta vremena – on je tada bio štićenik Clintonove šefice spoljnih poslova Madeleine Albright, a zatim je savjetovao Busha mlađeg. U pet uspješnih trilera koje je objavio praktično usput je pružio duboke uvide u Bushova razmišljanja. Jedan od njegovih diplomatskih krimića, u kojem se likovi bore sa drugima i sobom, čak nosi naslov „Američka misija“.
Sa regijom Balkana je Palmer upoznat kao malo ko u političkom Washingtonu. Beograd je 1993. bio prva stanica mladog diplomate Palmera, koji se do tada više interesovao za Daleki istok i učio japanski. Nakon boravaka u Africi, Aziji i Kipru vratio se na Balkan baš kao junak njegovog trećeg romana „Vuk iz Sarajeva“, jedan duhovno izmijenjeni američki diplomata, kojem grozote Srebrenice ne daju mira.
Palmer je u Beogradu upoznao suprugu sa kojom provodi najviše odmora u kući na crnogorskom primorju. Srbijanski šef diplomatije Ivica Dačić je na Forumu održanom na Bledu nazvao Palmera „srpskim zetom“ i poručio da od njega ne očekuje mnogo, ali da mnogo očekuje od njegove supruge, što je propraćeno velikim smijehom prisutnih.
State Department ponovo vuče konce?
Da li je dobro poznavanje regiona prednost ili mana Matthewa Palmera tek će se vidjeti. Tradicionalno oštra beogradska javnost je podijeljena: ona u „zetu“ donekle vidi prirodnog saveznika, ali i agenta, koji ima veliki uticaj. Palmeru se već prebacuje da se snažno umiješao u formiranje vlada u Beogradu i Prištini, čak i da je pomogao pri formiranju svemoćne Srpske napredne stranke.
Posljednjih mjeseci su balkansku politiku SAD prevashodno određivali predsjednik Donald Trump i njegov savjetnik za nacionalnu bezbjednost John Bolton. Poslije jedne izjave Boltona i pisama Donalda Trumpa upućenih Aleksandru Vučiću i Hašimu Tačiju ostao je utisak da Bijela kuća nema ništa protiv promjene granica. To je naišlo na užas poznavalaca Balkana, posebno Nijemaca.
Ali od kada je Bolton napustio administraciju prošle sedmice, svi opet, kada je u pitanju Balkan, gledaju ka State Departmentu. Za razliku od Boltona, Palmer je pravi intelektualac sa istočne obale. Poznat je i kao ljubitelj pjesama Đorđa Balaševića i ideološki ne spada u republikance koji odbijaju multietničke koncepte i vjeruju samo u robusne nacionalne države.
No još nije poznato kako će se pozicionirati po osjetljivom pitanju promjene granica.
Njegov spisateljski koncept je, kako otkrivaju trileri, ujedno i politički – u centru su moćnici, a ne strukture ili neartikulirani interesi cijelih naroda. Palmeru će se posebno obradovati političari u Beogradu, Sarajevu, Banja Luci, Prištini i Tirani, koji vole igre moći.