Russland Syrien

Zvuči kao preokret u ruskoj politici. Moskva je bila jedna od država koja je podržala usvajanje deklaracije o Siriji u Vijeću sigurnosti UN-a. Ovom deklaracijom se osuđuje nasilje nad opozicijom u Siriji. Tokom protekle sedmice je i ruski predsjednik Dmitri Medvedjev imao nešto oštrije tonove spram vlade u Damasku i spram predsjednika Bašara el Asada. "Ukoliko Asad nije spreman da reformiše svoju zemlju i postara se za mir, onda će izvući deblji kraj", izjavio je Medvedjev.

I u Moskvi sa zabrinutošću posmatraju brutalno nasilje sirisjkog režima protiv demonstranata i opozicionara. To je razlog zašto je Rusija podržala usvajanje deklaracije o Siriji. Ipak, takva deklaracija, gledana kroz prizmu međunarodnog prava, nema tu težinu koju bi imala rezolucija. Rezulucija je pravno obavezujući dokument za sve članice UN-a.

Važan saveznik

To što nije usvojena rezolucija može se "zahvaliti" upravo Rusiji, ali i Kini. Moskva u vladi u Damasku vidi svog najvažnijeg, ako ne i jedinog saveznika na Bliskom istoku. Ruska mornarica tako u jednoj sirijskoj luci ima svoju bazu iz koje vrši logističku podršku svojih brodova u Sredozemlju.

Sirija osim toga važi za velikog kupca ruskog naoružanja. Ipak, važnost tih poslova ne bi trebalo precjenjivati, za Moskvu je mnogo važniji geo-strateški položaj bliskoistočne države. Održavanjem dobrih odnosa sa Sirijom, Rusija pokušava popraviti svoju ulogu na Bliskom istoku koja je proteklih godina bila sve bljeđa.

Sirija ne smije postati Libija

Postoji još jedan razlog zašto je Moskva protiv usvajanja rezolucije. Ruska politika želi da spriječi razvoj situacije sličan onom koji se bilježi u Libiji. U Moskvi su ogorčeni što je rezolucija o uspostavi zone zabrane letova iznad Libije upotrebljena u svrhu vojne intervencije zapadnih država.

Konačan rezulat toga je da je Rusija, kao država s pravom veta u Vijeću sigurnosti, izgubila kontrolu i uticaj na izvršenje rezolucije, što je na sebe preuzeo NATO. Ruski predsjednik Dmitri Medvedjev je stoga u Moskvi trpio žestoke kritike što je pristao na izglasavanje rezolucije o Libiji. Stoga je teško očekivati da će ponoviti istu stvar u slučaju Sirije.

Stoga je teško govoriti o tome da je zbog usvajanja deklaracije o Siriji došlo do zaokreta u ruskoj politici.

Autori: Ingo Manteufel/Azer Slanjankić

Odg. ur.:Jasmina Rose