Migrantske muke u BiH

Država Bosna i Hercegovina nije dorasla izazovu i nije adekvatno odgovorila na novonastalu situaciju. Migrantima i izbjeglicama u BiH (dugo vremena) nije osiguran smještaj, hrana, sigurnost, zdravstvena zaštita, obrazovanje, ogrijev...

Tokom proljeća je jedna grupa izbjeglica i migranata napravila mini šatorsko naselje u Sarajevu, ali to nije dugo trajalo. Intervencijom vlasti prebačeni su u Salakovac pored Mostara, a tlo na kojem su bili je preorano.

Na putu prema Salakovcu nove nevolje. Zbog loše koordinacije i komunikacije između Sarajevskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona došlo je do blokade konvoja sa migrantima i izbjeglicama satima bili izloženi suncu na Ivan Sedlu. Nekoliko ih je izgubilo svijest i bilo je u lošem stanju. Niko im nije znao objasniti šta se dešava.

Očekivano, najveća akumulacija ljudi se desila na zapadu, u Bihaću i Velikoj Kladuši odakle je put do sigurnih zemalja EU najkraći i najbrži. Ubrzo su izrasla i prva kamp naselja. U prosjeku na zapadu BiH boravi 3.000-4.000 migranata. Jedni odlaze, drugi dolaze. Crveni križ počinje organizirano dijeliti obroke, a u pomoći se pridružuju i druge humanitarne organizacije.

U Velikoj Kladuši napravljeno je šatorsko naselje bez ikakvih životnih uslova. Na ledini i pod najlonom živi stotine migranata i izbjeglica svih dobi i uzrasta. Društvo im prave napušteni psi iz obližnjeg azila. Dijele ono malo hrane što imaju.

Nije dugo trebalo do pojave prvih svjedočenja izbjeglica i migranta o nehumanom postupanju hrvatskih policajaca. Tvrde da ih policajci tuku, fizički zlostavljaju, oduzimaju im novac, a mobitele oštećuju ili oduzimaju. Glasnogovornici MUP-a Republike Hrvatske kategorično odbijaju navode sve učestalijih svjedočenja brutalnosti.

Osim fizičkog zlostavljanja, migranti tvrde kako im hrvatski policajci sistematski uništavaju mobitele. Ova mala spravica i sateliti u orbiti su najviše zaslužni za prilično precizan put kroz nepristupačna i nepoznata područja od njihovih domova koji su udaljeni hiljadama kilometara do bosanskih vrleti. Bez mobitela teško mogu nastaviti put.

Iako su mnogi pobjegli od rata i stradanja, daleko od svojih domova, putujući kroz BiH naišli su na ostatke rata. Migrantske rute nerijetko prolaze kroz ili u blizini nekadašnjih linija fronta u BiH i aktivnih minskih polja. Srećom, do sada nije bilo stradanja. Bar ne zabilježenih.

Dio stanovnika Bihaća, nezadovoljan ponašanjem vrha države prema nastaloj situaciji i osjećajući se bespomoćno i napušteno, odlučuje se izaći na proteste i iskazati svoje nezadovoljstvo. Bilo je i onih koji nisu željeli vidjeti migrante u ovom gradu.

U međuvremenu, pojedinci nisu gubili vrijeme u izbjegličkom kampu u Bihaću. Kamran, mladi Pakistanac, odlučio je otvoriti frizerski salon te je ponudio svoje usluge drugim stanovnicima kampa. Od zarađenog novca je sebi kupovao hranu.

Hrana se priprema i na otvorenom i ponekad po recepturi koju su donijeli od kuće. Čisto kako bi se sjetili doma i svojih porodica.

Iz Bihaća ili Velike Kladuše je najbliža granica sa Hrvatskom odakle svakodnevno pokušavaju preći granicu. Pojedini su bili uhvaćeni od strane hrvatske ili slovenske policije i deset puta, ali ne odustaju. Ovi ljudi su prepješačili hiljade kilometara kako bi u Evropi tražiti azil i pokušali sa novim i boljim životom. Sigurno je samo da neće odustati od pokušaja prelaska granice.

Mnogi su zabrinuti i uplašeni dolaskom zime. Pojedini nikada nisu ni vidjeli snijeg. Granice su zatvorene, a put preko planina je nepristupačan i opasan u ovo doba godine. Kraj godine u BiH je dočekalo oko 4.000 migranata i izbjeglica koji nestrpljivo čekaju svoju priliku i sreću da se uspješno prebace preko granica kako bi konačno prestala iscrpljujuće duga migracijska agonija.