Mlade bh. privrednice između Amerike i BiH - izabrale BiH!

Sestre Gazibarić su diplomirale na dubrovačkom odsjeku američkog fakulteta za menadžment i tehnologiju (RIT New York) te su na osnovu svog stručnog znanja dobile brojne poslovne ponude za rad u Americi i Europi.

„I ja i sestra smo imali poslovnih ponuda, pogotovo što nam je fakultet pružao mogućnost da radimo prakse u Americi. No ni ja, ni ona nismo iskoristile tu mogućnost. Tu su se naše kolege sa fakulteta dosta čudile“, kaže dvadesetpetogodišnja Irena, koja je izabrala povratak u BiH jer je znala da je njeno znanje potrebno za razvoj obiteljskog biznisa.

Irena i Sandra su vrlo rano počele da rade u obiteljskoj firmi. Na početku su obavljale sitne poslove vezane za proizvodnju, a sa upisom na fakultet su preuzele veće uloge u firmi kojom danas rukovode.

Njihov otac Zoran, koji je vlasnik tvornice madraca Nobil, kaže da je firma napravljena za obitelj i da je voma bitno što su njegove kćerke oduvijek bile aktivno uključene u rad firme. „Vjerovatno je ova firma prevazišla moje znanje i način rada. Da nije bilo njih, da nije bilo mojih kćerki, koje će vjerovatno nekad i naslijediti ovu firmu, firma danas ne bi bila ono što jeste,” kaže Zoran Gazibarić.

Potrebna volja privrednika, društva i mladih

Sestre Gazibarić smatraju da je u Bosni i Hercegovini potrebna veća volja privrednika da mladim ljudima pruže šansu. Međutim, dvadesetosmogodišnja Sandra Gazibarić misli da bi i mladi ljudi u BiH trebali preuzeti veću inicijativu.

„Mislim da onaj ko želi raditi i hoće raditi apsolutno može naći posla, dok god ima ideju, dok god ima onaj neki smisao da od ničega napravi nešto, onda se apsolutno i može nešto napraviti“, kaže Sandra. Ona ističe da njihovo preduzeće “Nobil” zapošljava veliki broj mladih ljudi koji imaju veliki uticaj na poslovanje firme.

Ali ono na šta uspješni mladi ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu uticati je kako će zajednica posmatrati njihov uspjeh. U državi u kojoj su mnogi na sumnjiv način došli do velikog kapitala, ispaštaju i oni koji su sve ostvarili poštenim radom.

„To je zaj nekakav 'bosanski sindrom': ne može on biti uspješan zato što je radio nego što je to zaslužio na nekakav loš način. Ne može neko biti pametan već se može progurati na neki drugi način! To je ono što u biti nas Bosance i koči,” kaže Sandra.

Privatni i poslovni život

Pritisak rukovođenja velikom firmom je nešto sa čim se svaki menadžer mora nositi. Mladim ljudima posebno teško pada činjenica da sa zapošljavanjem imaju manje vremena za privatni život.

„Posao je privatni život, privatni život je posao. Koliko god to uspijevamo razdvojiti, opet brige s posla nosimo kući. Ja bih voljela da odradim svojih osam sati radnog vremena, odem kući i ne mislim na posao. No, to nije istina. Brige sa posla mi nosimo kući. To je dosta veliki teret“, kaže Irena. Ona se pomirila sa činjenicom da se poslovni i privatni život međusobno prepliću.

Autor: Alem Lolić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić