Mnogobrojni i neprimjetni

Njemačka i Poljska su susjedne države – dijele granicu dugu gotovo 500 kilometara, a pripadnici dvaju naroda isprepliću se od Świnoujściea na sjeveru do Zittaua na jugu. Uprkos tome, najviše Poljaka ima na zapadu Njemačke. Dinamična historija poljskih doseljenika počela je u Rurskoj oblasti, a životna priča Czesława Gołębiewskog odlično je ilustruje.

Czesław Gołębiewski odluku je donio brzo. Nakon pada Željezne zavjese, ovaj okeanolog je sa svojom suprugom Monikom i troje djece napustio domovinu. Srce ga je vuklo u Rursku oblast, tačnije u grad Oberhausen, gdje je 1897. godine na svijet došao njegov otac, sin poljskog imigranta i Njemice.

Povratak korijenima

Poput djeda Gołębiewskog, prije 150 godina u Rursku oblast stiglo je oko 300.000 poljskih doseljenika koji su pomagali u izgradnji industrije čelika i rudnika. Osnivali su poljske banke, udruživali se u poljske sindikate, učestvovali u radu sportskih i kulturnih udruženja te su tako promijenili sliku cijele regije. I dok su se jedni trajno preselili u Njemačku, drugi su se vratili u svoju domovinu. Pogotovo kad je nakon Prvog svjetskog rata ponovo osnovana poljska država. Godine 1918. vratio se i Czesławov otac, a porodica Gołębiewski u Poljskoj je tako ostala sve dok Czesław 1989. godine nije odlučio još jednom potražiti sreću u inostranstvu.

„Prvo sam mislio da će me snaći velika nesreća zato što sam Poljskoj okrenuo leđa u tako teškoj ekonomskoj situaciji“ – kaže Czesław danas. „No, onda sam u Poljskoj pronašao svoju zadaću i samoostvarenje.“ A ta je zadaća njegov lokal Gdańska u Oberhausenu – adresa broj jedan u Rurskoj oblasti kada je riječ o poljskoj kulturi i umjetnosti. Pritom ni Czesław ni njegova supruga po dolasku u Njemačku nisu govorili njemački. No, s uspjehom je rasla i veza s novom domovinom – a problema s jezikom nemaju već odavno. „Govorim njemački s poljskim naglaskom, imam poljsku dušu i želim da me se prihvati takvog kakav jesam“ – kaže Czesław.

Doseljenika ima sve više

Iako je porodici Gołębiewski na početku bilo teško, prvim doseljenicima nakon rata bilo je mnogo gore. Neposredno nakon rata u zemlji je bilo više od 100.000 bivših poljskih prisilnih radnika i logoraša, no do prvog vala imigranata došlo je 1950-ih godina u demokratskoj Njemačkoj. Bili su to iseljenici iz bivših „istočnih područja“ (Ostgebiete), područja istočno od crte Odra-Nisa, koja su nakon Drugog svjetskog rata pripala Poljskoj i Sovjetskom savezu. Zbog katastrofalnog stanja u opskrbi živežnim namirnicama i njemačko-poljskog Sporazuma o spajanju porodica sredinom 1970-ih došlo je do sljedećeg velikog vala doseljenika iz tih područja. I kad je početkom 1980-ih u jeku protesta radničkog pokreta Solidarnost proglašeno ratno stanje, mnogi Poljaci svojoj su domovini okrenuli leđa.

Prema podacima Njemačkog ureda za statistiku, između 1980. i 2005. u Njemačku se trajno doselio gotovo jedan i po milion Poljaka. Obično imaju i poljski i njemački pasoš. Međutim, broj njemačkih građana poljskih korijena znatno je veći – statističari procjenjuju da ih ima oko dva miliona. Dodaju li im se svi Kowalskiji, Jankowskiji i Adameki, koji već desetljećima žive u Rurskoj oblasti i vjerovatno više ne govore poljski, ta je brojka još veća.

Normalizacija ulaskom u Evropsku uniju

Za razliku od migracionih valova u desetljećima nakon 1945. godine, koji su bili u uskoj vezi s teškim historijskim okolnostima, ulazak Poljske u Evropsku uniju 2004. godine bio je nešto drugo. Pristup Uniji bio je početak za novu generaciju koja se do današnjeg dana samouvjereno probija na visokoškolske obrazovne ustanove i tržište rada u Njemačkoj. Nakon što su 2011. pale i posljednje prepreke za poljske radnike u Njemačkoj, ostvarena je i potpuna ravnopravnost s ostalim stanovnicima Evrope.

„Novi doseljenici“ iz Poljske smatraju se postnacionalnim Evropljanima. Rezultat je to jedne studije o mladim Poljacima u Njemačkoj. Nacionalni identitet nije im važan, a najviše vrednuju slobodu i mobilnost. Biti istovremeno Nijemac i Poljak samorazumljivo je i uobičajeno. To je uočljivo i kod dvojice najpoznatijih „njemačkih Poljaka“: nogometnih reprezentativaca Lukasa Podolskog i Miroslava Klosea. Njihovi roditelji doseljenici su iz Poljske. Podolski i Klose napadači su njemačke reprezentacije i ponosni su na svoje poljsko porijeklo.

Bilo da je riječ o Podolskom, Kloseu ili Gołębiewskom, Njemačka je s godinama postala malčice „poljskija“ – a da to niko nije primijetio.

Autor: Barbara Cöllen

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić