Mrtvačka sinoda u Hagu

Član Bundestaga i demohrišćanin Klaus-Peter Willsch (Klaus-Peter Vilš) na početku podsjeća na bizaran događaj iz crkvene povijesti kada je 897. tadašnji papa Stjepan VI. upriličio sudski proces - protiv svog pokojnog prethodnika na prijestolju sv. Petra, Formozusa kako bi ojačao vlastiti legitimitet. Mrtav papa je doista izvučen iz groba, navučena mu je papinska odora - i stavljen je pred sud gdje se od početka znalo, da će biti proglašen krivim.

Willsch piše kako se praktično ista stvar dogodila i pred Haškim sudom 15. aprila 2011. Tog dana je taj sud proglasio krivim pokojnog hrvatskog predsjednika Tuđmana da je planirao i proveo protjerivanje pobunjenih Srba prilikom ponovnog preuzimanja područja u Hrvatskoj koja su bila pod srpskom okupacijom. Utoliko je sud, misli CDU poslanik Wilsch, mrtvog Tuđmana stavio u istu razinu sa drugim mrtvacom, Slobodanom Miloševićem i nastavlja: "Ova presuda je gnusna, nepravedna i opasna. Gnusna, jer sud time naknadno pruža moralnu nadgradnju 'osobitim prijateljima' Hrvatske koji su u najboljem slučaju provodili politiku izjednačavanja agresora i žrtve. Obzirom da Haagu, za razliku od rimske kurije 9. stoljeća, nije dozvoljeno suditi mrtvacima, sud je poslao hrvatske vojne zapovjednike Antu Gotovinu i Mladena Markača na 24, odnosno na 18 godina u zatvor. Oboje su osuđeni kao izvršitelji navodnog ratnog zločina koji se u ovoj presudi pripisuje preminulom hrvatskom predsjedniku. Tako i mladoj hrvatskoj državi pripada uloga nasljednog krivca."

"Kriva teza "

Ova presuda je nepravedna i zbog toga, nastavlja u svom komentaru poslanik Bundestaga Klaus-Peter Willsch, jer se "za opravdanje krive teze sa neodrživim indicijama povrh toga osuđuju upravo oni, koji su najmanje pridonijeli doista počinjenim zločinima." Gost-komentator u listu FAZ ovdje njemačke čitatelje podsjeća na događaje 1995. i okolnosti 'Oluje' koja nije samo donijela oslobađanje hrvatskih područja, nego i okončala srbijansku agresiju u Bosni i Hercegovini i prisilila ih na mirovni sporazum u Daytonu. Vojna zasluga za taj čin, podsjeća komentator, pripada hrvatskom generalu Gotovini.

Isto tako, Wilsch podsjeća kako se ne može osporiti da su nad Srbima počinjeni zločini. Hrvati koji su se vraćali svetili su se Srbima koji su ostali - većinom starcima koji nisu imali snage za bijeg. Willsch podsjeća da se broj ubijenih procjenjuje na između 200 i 700, a izražava i žaljenje što je hrvatsko pravosuđe procesuiralo tek dio tih slučajeva i nije sve krivce navelo da odgovaraju za zlodjela", piše u gostujućem komentaru lista Frankkfurter Allgemeine Zeitung, poslanik CDU-a Klaus-Peter Wilsch.

Hrvatski ulazak u EU - neproblematičan

Austrijski Die Presse piše o tome zašto je ulazak Hrvatske u Evropsku Uniju znatno neproblematičniji od ulaska Turske. "Jedan od mogućih razloga je vjerska orjentacija Hrvata i njihova sposobnost integracije u zapadnoevropsko društvo. Drugi razlog je što je ova zemlja sama utabala put u sistem vrijednosti koji vlada na Zapadu. Sigurno je da u Hrvatskoj postoje radikalne nacionalističke snage, ali ne postoji unutrašnja podjela kao što je to slučaj u Turskoj. Učlanjenje u EU može biti motor za provedbu reformi a mogao bi da prevlada i poneke unutrašnjo-političke jazove, što se desilo Austriji nakon učlanjenja 1995. Učlanjenjem se mogu prevladati političke, kulturne i vjerske napetosti, što priželjkuju snage koje su za reforme u Turskoj. Pa ipak učlanjenje nije sredstvo koje iscjeljuje tamne strukture moći, što se pokazalo u Rumuniji, Bugarskoj a ranije i u Italiji. To je u najboljem slučaju šansa za državno-pravni i ekonomsko-politički zaokret", piše Die Presse

Dačićeva podjela Kosova?!

Prijedlog srbijanskog ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića da se Kosovo podijeli izazvao je u Beogradu puno manje uzbuđenja i ogorčenosti nego u Prištini. "Koliko god je kritika na Dačićev prijedlog o podjeli Kosova u Srbiji bila umjerena, toliko su žestoke bile reakcije na Kosovu", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung i dodaje: ".Američki ambasador u Prištini, koji je tamo jedan od najmoćnijih unutrašnjo-političkih faktora odlučivanja, odlučno je odbacio podjelu bivše srbijanske pokrajine, koja je 2008 stekla nezavisnost. Ministar vanjskih poslova Enver Hodžaj upozorio je da su takva razmišljanja veoma opasna. On je rekao da su pregovori u Beču, koje je vodio Marti Ahtisari, razriješili pitanje konačnog statusa Kosova i sa stanovišta Prištine takvo što je neprihvatljivo. Osim toga, podjela bi imala strašne posljedice za cijeli region, pošto bi predstavljala presedan koji bi vodio podjeli po etničkim principima. Istu argumentaciju imala je i Srbija 2008. kada je željela spriječiti otcjepljenje Kosova. Tada su se kosovski Albanci uz podršku SAD i Zapada pozvali na pravo na samoopredjeljenje.

Dačić je u jednom intervjuu obrazložio da je podjela realno rješenje, jer više nije realno da se Kosovo vrati Srbiji i da bi stoga područja na kojima žive Srbi trebala pripasti Srbiji. Dačić je ranije bio blizak saradnik Miloševića ali se poslije preobratio u proevropskog pragmatičara, koji uživa popularnost u Srbiji. Područje sjeverno od Mitrovice je de facto i sada dio Srbije, nad kojim vlada u Prištini nema kontrolu. No, ova podjela mogla bi dovesti i do toga da Albanci koji žive u dolini Preševa na jugu Srbije, jednoga dana zatraže priključenje Kosovu. Članice EU, od kojih pet nisu priznale Kosovo, su stoga protiv podjele, jer bi to moglo dovesti do bezizlazne situacije u BiH i Makedoniji", zaključuje FAZ.

Autor: J.Rose/A. Šubić

Odg. urednik: Mehmed Smajić